Trenutak za slovo

Trijumf svjetla i snova, zvukova i melodija iz pjesme bure i mora, pijanstvo osjetila, moje cvijeće mirisi zavičaja, ljepota u srcu u duši svjetlo... To je moj blog, ili barem mislim da jeste. Ne pridajem mnogo važnosti tome hoće li me netko čitati, koliko ću komentara dobiti, često propuštam sjajne postove koje otkrijem slučajno i nad kojima zaboravim disati. Mnogo sam naučila blogirajući. Naučila sam da blogiranje nije samo napisati post, kreirati njegov dizajn, posjećivati druge blogove, čitati sjajne i one manje sjajne postove, blogiranje je mnogo više. Za mene je blog mjesto koje će me prihvatiti baš ovakvu kakva jesam. Znam da jesam svakakva nekakva, a znam da znam biti i nikakva, znam da znam zasjati kad se nitko tome ne nada. Neumorni sam putnik koji desetljećima već putuje virtualnim stazama bespuća, a želim se zaustaviti na mjestu bez zidova, granica, ograničenja, gdje se sve može zamisliti i gdje je sve moguće mogućnim biti, ako i kada poželim ostaviti trag posjete mogu, biti i ostati neprikosnovena i svoja ali nikad centar svijeta. Blogovi me znaju zavesti, prepustim se i izgubim u sporednim puteljcima u duginim bojama osjećaja i kaskadama pomno biranih riječi i misli koje ispunjavaju srce čarolijom; uvijek postoji trenutak kada za neki blog kažem da je čudo života, a ja, čitajući ga, slušam glazbu srca nepoznate blogerice ili blogera. Sanjariti volim, uostalom, da li je to nešto strašno, horoskopskoj ribi je to svojstveno, zar ne? Unatoč tome snažno sam usidrena u stvarnosti, u vječitoj borbi sa dilemama i porazima. Da mi snova nije malo bi ostalo od života i od onoga što sija. ilustracija: net planeta

- 08:45 -

Komentari (7) -

29.06.2019., subota

Hibiskus

U kutu nikom na putu a toliko ljepote nesebično daruje... ilustracije: osobne

- 08:34 -

Komentari (7) -




28.06.2019., petak

Biser srcolikog poluotoka

More se u bonacu razlilo jedra bijela uspavala pod nebom i zvonikom Vrsar... biser našeg poluotoka srcolikog ... dobronamjerniče, putniče ako te životni putovi dovedu u Istru u Vrsaru zastani u ljepoti teške korake odmori reče jednom jedna, meni draga, pjesnikinja - Bog nam je Istru podario na zemlji raj... ilustracije: osobne

- 07:12 -

Komentari (5) -




27.06.2019., četvrtak

Kasno je

da je lijep, lijep je da je moj, nije moj da je u mojoj vali, u mojoj je vali da sam stopirala, nisam a trebala sam... kasno je kajati se ilustracija: osobna

- 07:39 -

Komentari (4) -




26.06.2019., srijeda

tako to biva kad ljeto užegne bioritam se mijenja ujutro od 5 do 7 sve mi je zeleno i radno, radno od ove dosadnjakovićke nema šanse pobjeći Ona i nije neka dama ali kad je ja obradim bit će...bit će...prava... ilustracije: osobne

- 10:39 -

Komentari (5) -




25.06.2019., utorak

Leptir i ja

Sletio je u moju samoću bila sam mu svilena latica, postelja mekana rascjetala livada na kojoj je slobodan i odmoran raširio krila poletio u nove izazove u trenu sam bila njegova snaga i hrabrost krilo mekano zajedno smo radost disali leptir i ja na jednoj klupici u tišini gradskog parka... ilustracija: moja fotka

- 07:58 -

Komentari (8) -




24.06.2019., ponedjeljak

Nedopričana priča

Naučila sam, da kroz život idem pravo, smjelo da sama sebi krčim put... nikad nisam klonula jer sam znala da ima ljudi koji me vole i kojima dugujem mnogo... zluradost sam u životu vidjela, patnju osjetila život je putovanje, putovala sam mnogo na mnogim mjestima zastajala kondukter nije rekao koja je postaja posljednja... vukli su se dani, neki slični bolesnim zvijerima neki blistaviji od zvijezda sreću sam hvatala... znala sam da je kao plamičak svijeće koji se često gasi prije paljenja... jednog dana sve će proći, izblijedit će stranice života, možda ću se nekome u sjećanje vratiti...? možda sam kroz nečiji život prošla brzo, i bila periferna epizoda, gajim toplu nadu da sam ostavila tračak negdje u nečijem srcu da me spominje, i sa sjetom priča našu nedopričanu priču, što smo sve mogli, a nismo imali vremena... moj prvi post godine 2007. ilustracija: net planeta

- 10:18 -

Komentari (4) -




23.06.2019., nedjelja

Melodije osjećanja

Melodije osjećanja u ovoj blogoškrinjici čuvam ne očekujem da budu ukrašena bajoslovnim komentarima svakom dobronamjerniku za posjetu h v a l a

- 08:31 -

Komentari (7) -




21.06.2019., petak

Ona

...tu je negdje meškolji se između jave i sna gricka ukradeni komadić neba ušuškana u kutku srca tihuje uspomene nemire krije... srcem sanjalice ruže bere riječi joj iz grudiju vrište duši traže odmorište... sanja na javi u snovima živi ona je vječno dijete proljeća samo k a p u moru sjećanja... ilustracija: net planeta

- 08:50 -

Komentari (4) -




20.06.2019., četvrtak

Grijeh

Da li je grijeh pobjeći ponosom ogrnut pred očima onih koje te upoznati nisu stigli a znali su opako ti suditi, da li je grijeh razgovarati sa zvijezdama, okrenuti se suncu kad duša vapi za spas, da li je grijeh šutjeti prokletstvo svoje, biti neshaćen i žigosan samo zato što si suputnik nekome tko život spoznaje kroz suzu i bol, da li je grijeh pobjeći u molitvu iznad sedmog neba, uskovitlati ponore bešćutnosti i bezglasja, tišinom vrisnuti, pokrenuti jedra zvijezde treperalice, leći u sjenku pravde i biti dostojanstven i svoj... ilustracija: net planeta

- 07:02 -

Komentari (4) -




19.06.2019., srijeda

eko klima

Moja eko klima

- 08:58 -

Komentari (3) -




17.06.2019., ponedjeljak

Raširi krila sunce pozdravi i voli cijeli svijet... ilustracija: net planeta

- 07:06 -

Komentari (6) -




15.06.2019., subota

Barka

Barka Sva sjećanja okovana su u jutrima izlizanim od tuge... barka tu je, na istom mjestu, samo je vrijeme stalo na minut do plovidbe... vesla izgubljena na pučini života davno ispisan stih... na dnu mora zarobljeno sidro smijeh, radost, život i dragost pjesmu madrigala i tišinu gude... ni vala više nema utonuo je u mir vječni, u kriku galeba mladost pokošena uspavanku sanja.

- 09:30 -

Komentari (6) -




13.06.2019., četvrtak

Na adresi ljeta

Kod mene na adresi ljeta tako je... nikad mi nije jasno kada netko kaže da mu je dosadno meni nikad nije u stanju sam izmisliti najveću budalaziju ali dosadi mjesta nikad nema... skica ljeta...product of Ja

- 17:27 -

Komentari (6) -




12.06.2019., srijeda

Safari

Ljeto nas zove idemo na safari... fotke: moje

- 10:54 -

Komentari (4) -




11.06.2019., utorak

ONE...posebne

Mom je jutru podarila ljepotu... magnolija grandiflora raskošan joj cvijet mirisom opija... Juka u svojoj bijeloj krinolini.... posebna je ... fotke: moje

- 08:17 -

Komentari (6) -




10.06.2019., ponedjeljak

Ora est

Konačno... ljeto dišem... pijesak postelja... kamen jastuk bonaca, duši melem kad su gužve mene nema sad je moja ORA... Bila jidra... " ...Ko nije plovio, ko nije brodio, ko se od orkanskih talasa skrivao, taj kao da se upola rodio i kao da je upola živeo.... (Miroslav Mika Antić)

- 08:59 -

Komentari (5) -




09.06.2019., nedjelja

Moje nebo

Lepeza iznad moje uvalice...

- 08:37 -

Komentari (5) -




08.06.2019., subota

Ples ispod oblaka

Biti žena uzdaha, smjestiti se u zanosno nadahnuta slova, stihovima voditi u najskrivenije kutke srca tamo gdje skrivena su htijenja i nadanja nanizane tuge, životne nedaće, rastanci od kojih kosa zaboljeti znade... sve je to ljudski, sve je to dio puta... osvrni se, pomoć potraži na pola puta osjetit ćeš pruženu ruku i poziva na ples ispod oblaka... prihvati poziv, osjetit ćeš kako zrak miriše pozitivnim emocijama sve je to zbog čarolije koja je u nama... photo: iz net arhive

- 09:27 -

Komentari (4) -




07.06.2019., petak

U pjesmama

...u pjesmama sve lijepo piše, svega u njima ima,  i njega ima, i njih, i mnogo njih u njoj ima isprepleteni susreti, prohujala vremena u kojima ostadoše sjećanja, krvavo srce u grudima patnje i nedosanjani snovi na obroncima smiraja   rijekom je tekla, morem trpljenja plovila ne zanima nikog da li se u crkvi vjenčala na jednostavnost sve je svela, preživljavanje puko čuvanje uspomena na vrijeme kad su svijetom samo za nju pisale se bajke i skidale zvijezde sa neba   hoće li ikada više brojiti topla ljeta, kuditi hladne zime hoće li ikad neko srce dobrotom kucnuti, istinu reći:  - U stoljeću ovom živjela je žena  lanene haljine je voljela,  espadrile platnene da joj se hod ne čuje iz dvorišta predaka, izbaciše je da je strankinja zaboravljena, rekoše   koliko je lomljiva bila, vrijeme i ljudi u zaborav skloniše kolikim su joj ranama izboli srce, od istine bježe... koliko im je sebe poklanjala kukavice š u t e... photo: iz net arhive

- 10:09 -

Komentari (7) -




03.06.2019., ponedjeljak

Jutro

U tišini jutra cvrkutom se javljaju krilate prijateljice photo: iz moje arhive

- 07:32 -

Komentari (9) -




01.06.2019., subota

U punom cvatu

Brnistra u punom cvatu puna mi je duša njene ljepote

- 08:48 -

Komentari (7) -




Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.