Nedopričana priča

Naučila sam, da kroz život idem pravo, smjelo da sama sebi krčim put... nikad nisam klonula jer sam znala da ima ljudi koji me vole i kojima dugujem mnogo... zluradost sam u životu vidjela, patnju osjetila život je putovanje, putovala sam mnogo na mnogim mjestima zastajala kondukter nije rekao koja je postaja posljednja... vukli su se dani, neki slični bolesnim zvijerima neki blistaviji od zvijezda sreću sam hvatala... znala sam da je kao plamičak svijeće koji se često gasi prije paljenja... jednog dana sve će proći, izblijedit će stranice života, možda ću se nekome u sjećanje vratiti...? možda sam kroz nečiji život prošla brzo, i bila periferna epizoda, gajim toplu nadu da sam ostavila tračak negdje u nečijem srcu da me spominje, i sa sjetom priča našu nedopričanu priču, što smo sve mogli, a nismo imali vremena... moj prvi post godine 2007. ilustracija: net planeta

- 10:18 -

Komentari (4) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.