Glasam za pjesnike
Glasam za pjesnike, te odvažne ljudine
u krinolinama snova, u najdubljem kutku nutrine
sunčevom zrakom riječi nižu
tkanicom poezije griju svijet
volim pjesnike,
muškarčine glasa gromovnoga
sebe u sebi sakriti ne mogu
svilenom besjedom se ogrnu
suzom progovore o svijetu i sebi
u celofanu matafore
neumitnom istinom progovore
ne trebaju pjesniku zakoni, ni mirovine saborske
odijela unizorna, ni kravate farse
ozbiljna faca, misao šuplja
glasam za pjesnike, oni vezu smisleniji svijet...
iz probušenog džepa izgužvana ceduljica
dva centimetra bačene olovke osnovca
dušu stihom razlije, dušu topliju od sunca.
ilustracija: net planeta
|