- Some people think little girls should be seen and not heard -

Koja sranja. Zaboravite na sve.
Mrzim svoje crne misli.
Onda imam crne misli o svojim crnim mislima? Makes no sense.


Digresija - slijedi anegdota!!
Danas sjedim na klupi u parku kraj crkve. Neki krscanin ostavio psa ispred crkve i otisao na misu. Pas odlicno dresiran, sjedi kraj vrata i ceka gospodara, al bakice ga se boje i ja svako malo ustajem da pricuvam psa da one udu u crkvu. Ok. Bas sam draga, ne? I eto, jednom se meni neda dignut, a i bili su neki muski, mislim si kao, valjda se oni ne boje psa, ulaze u crkvu i puste psa unutra. Pas samo zeli do svog gospodara. I ja za psom. A mrzim Crkvu, i jezim se od ulaska u crkvu, al eto, idem ja pomoc krscanima. Udem i prvo sta cujem je neka baba, dere na mene zbog psa. Smireno joj objasnim da pas nije moj i pokusavam ga izvuc van. Ali ne, on sjedi i ne mice se. Ceka gospodara. DEBILNA BABA POCNE NOGAMA IZ SVE SNAGE MLATIT PSA. Jebes mi mater, ne znam kak sam ni zasto uspjela bit smirena. Nisam joj nista rekla, odvela sam psa van. Stvarno prekrasan pas. Odvratna baba.
Ta baba, to je Crkva.
Ispred crkve su stajali drugi vjernici koji su zbog nekog svog razloga stajali ispred crkve i cekali nesto/nekog da udu. Kad su me vidli s psom poceli su na sav glas komentirati sve i svasta o meni. Nisu se ni potrudili pricat tise. Ne, ne, ne. A to uopce nije moj jebeni pas. Ja sam samo htjela njima pomoci.
Ti ljudi, to je Crkva.


Cijeli svijet izgleda kao da je netko navratio da mi se posere na grob.


Ne znam...
"U mojim ustima pištolj, a ja se pitam je li taj pištolj čist."



I, da. I really don't want to know. Stvarno me ne zanima.