SUCK MY SCARS

Pa evo, zaslužila je prostora na ovom blogu pa objevljujem njenu kratku biografiju i pregled diskografije.

U vrijeme eksplozije alternativnog rocka 1990 -ih, samo je nekoliko žena hvaljeno kao Polly Jean Harvey. Sa svoja prva 4 albuma [Dry (1992), Rid of Me (1993), 4 Track Demos (1993) i To Bring You My Love (1995)] pokazala se kao jedna od najsamostalnijih i najutjecajnijih tekstopisaca '90-ih, pišući pjesme o sex-u, ljubavi i religiji. Te pjesme su bolno iskrene onako, s dozom crnog humora, a njeni nastupi su često znali biti teatralni.
Na početku karijere imala je trio Pj Harvey s kojima je objavila prva 2 albuma. Pjesme su sadržavale one punk energiju i snagu, a tekstovi su bili jaki i moćni. Prvi album koji je trio objevio bio je Dry. Poslje albuma Dry snimili su bučan, žestok i "tvrd" Rid Of Me s kojim su postali zapaženi i u Americi. U to vrijeme trio se raspao, a Polly se upustila u solo vode. Njen idući album To Bring You My Love ju je malo približio mainstreamu i ona je definitivno postala ikona za pamćenje.

Polly je odrasla u malom mjestu Yeovilu u engleskoj gdje su je odgajali njeni hippie roditelji. U djetinjstvu je naučila svirati saksofon i gitaru. Nikada nije imala puno prijatelja budući da je bila jedina cura svojih godina u selu i od malih nogu se puno bavila umjetnosti. U teen godinama vać je svirala po različitim bandovima, ali bez zapaženog uspjeha. 1991. oformila je band Pj Harvey zajedno sa bassistom Steve Vaughnom i bubnjarom Rob Ellisom. Trio je ubrzo snimio debi album za manje od 5000 $. Potpisali su za indie izdavačku kuću Too Pure i u jesen izdali prvi singl Dress. "Dress" je postala senzacija na indie rock sceni, baš kao i idući singl Sheel - Na - Gig (jedno od izdanja tog singla vrijedi 100 $ zbog toga koliko je rijetko i ja ga imam - kupila sam ga slučajno za 19 kn!) Ta oba singla su ostavila britanske novinare bez daha i svi su najednom pričali o Pj Harvey.
Dry je izašao u proljeće 1992. i Island Records ga je objavio u Americi i tako se proslavila i tamo. Malo poslje toga trio je krenuo na svoju prvu veliku turneju, a nastupili su i na Reading Festivlu (Kurt Cobain je izabrao da oni sviraju jer ih je volio). Kada je turneja završila Polly se preselila u London gdje je dobila živčani slom zbog pritiska i očekivanja uoči izlaska njihovog drugog albuma. Za producenta tog drugog albuma izabrali su Stevea Albunija (radio je s Nirvanom, Pixiesima i Breedrsima). Albini je album snimio u istom studiju gdje je par mjeseci kasnije snimio i Nirvanin In Utero i cijeli In Utero je zapravo nastao na sliku Rid Of Me. Abum je doživio veliki uspjeh svagdje u svijetu se najednom raširio kult Pj Harvey. Pred kraj godine objavili su još jedan album - 4 Track Demos - zbirku demo snimaka za Rid Of Me.
Kada je Rid Of Me turneja završila band se raspao, a Polly je idući album snimila kao solo autorica 1995. Album joj je producirao Flood, a pri sviranju su joj pomogli Mick Harvey (iz Bad Seedsa) na bassu i John Parish i Joe Gore na gitarama. Ovaj album je donio bogatiji zvuk, nema više onakve punk energije, koji više vuče na blues. To Bring You My Love je izdan u veljači 1995. Album je preivukao medijsku pozornost jer se čak i spot Down By The Water vrtio na Empthy TV-u (MTV-u) .
Tijekom 1996. Polly je prilično mirovala i odmarala se od svega. Snimila je duet sa svojim tadašnjim dečkom Nick Caveom i otpjevala je sve pjesme (i napisala) na albumu Johna Parisha "Dance Hall At Louse Point". Is This Desire? je objavljen 2 godine poslje 1998. i singlom A Prefect Day Elise je opet postigla uspjeh. Cijeli album je jako miran i senzibilan, uopće nema eksplozivnih pjesama s kakvima se Polly prije povezivalo. Ovo je sada potpuno njena druga strana.
2000. izdaje njezin najkomercionalniji album Stories From The City, Stories From The Sea. Malo ju je vratio na staro, ali zvuk je bogatiji
nisu korišteni samo osnovni instrumenti. Opet je nastao u suradnji s Mickom Harveyen i Rob Ellisom. Taj album je osvojio Mercury Prize i ona je postala prva žensak koja je dobila tu nagradu. poslje turneje Polly se povukla i nastavila je raditi jedino na albumima drugih autora. 2004. konačno je snimila novi album album, fenomenalan, minimalistički Uh Huh Her. Album je snimila i producirala sama i konačno se vratila korjenima. 2004. je provela na turneji svirajući po festivalima, a 2005. je objavila da više neće nastupati i baviti se glazbom. Sada se samo mogu nadati da to nije istina.

Diskografija:
1992. Dry