SUCK MY SCARS

Trenutno pržim CD. Kompjuter s vremena na vrijeme šteka. Još ma pa idem večerat jer sam jebeno gladna, a sve više mršavim protiv svoje volje mada jedem stvari od kojih bi drugi ljudi već imali 500 kg, ja se ne mičem prema boljemu. Pokušavam ne misliti na to, ali kada moram jer mi starci neprestano seru zbog moje nedovoljne debljine. Ma, ko ih jebe, uostalom?
U školi je bilo prilično OK. Dobro pisali smo test iz biologije i dobit ću 1, ali ni tom ne pridajem neku veliku važnost. Danas sam već dobila jednu jedinicu iz biologije i ni to me nije naživciralo. Popila sam one nesretne tablete i opet sam happy i mirna i niko me ne može pomaknuti iz sistema (blago meni...). Čak to nije uspjelo ni Ulošku koji me nije živcirao danas uopće. Trenutno sam u fazi kada živim zbog želja. Živim zbog Londona,zbog izlazaka, glazbe, pa čak i odlaska sa školom u Zagreb jer se nadam da ću se uspjet napit. A napila se nisam od prvog maja - a to je za mene dosta vremena. Mislim, nisam alkoholičarka, ali sam na dobrom putu da to postanem zato što svoje unutrašnje rane ja ljepo zalječim alkoholom i bude mi super, barem nekoliko sati. A najgore je to što znam da se uništavam i svejedno to radim... Ne mogu si pomoći kada sam stalno nesretna... Dobro danas nisam, ali čak i kada nisam razmišljam o tome kako sam prije billa... i to je onda jednostavno jebeni zatvoreni krug mog bola... (kako pjesnički rečeno, divim se sam sebi). I znam da će mi se svjet srušit čim idući put stari pogleda ocjene... jer onda ću biti u kazni. Sutra dobivam 2 jedinice iz engleskog, ali ne jebe me to previše, barem ne u ovom trenutku kada sam tako sretna, ali opet i tako nesretna i zbunjena i puna mračnih misli...

Trenutno sam sretnija. Više ne razmišljam o povratku u maternicu... Valjda je to stanje uzrokovano bilo tim što sam pojela premalo slatkog (samo Mars čokoladu i 2 kugle sladoleda od čokolade i red bulla). Onda sam još pojela i juhe i makarona sa sirom i konačno - kesicu bombona. TO je ono što mi je trebalo. Ja jednostavno budem jebeno jadna i bezvoljna ako ne dobijem dovoljunu dozu šećera tijekom dana. I ako ne jedem dovoljno. A svejedno imam samo 46 kila i izgledam prilično štrkljavo i anoreksično (barem mi tako kažu).

Zbog Ines sam postala opsjednuta fetusima i bebama i svime šta uz to ide. Više se ni ne trudim sakrit želju da imam svoju malu djecu. Jedini problem je taj što ih ne želim roditi i ne želim biti trudna (tako jebeno tipično za mene).
Ali trenutno me fetusi fasciniraju. Biti u maternici, potpuno zaštićen od ostatka svijeta, nesvjestan svega oko tebe, kasnije bez sjećanja. Sve se čini kao da si na nekoj super drogi. Dobro, sada stvarno pričam gluposti. Ali ne krijem ni želju da se vratim tamo, da budem kojih 9 mjeseci potpuno zaštićena od ostatka svijeta u mom malenom svijetu. I onda ponovno rođena. Da ispravim neke pogreške koje sam napravila u ovome životu. To je nemoguće. Ne mogu vratiti vrijeme, ne mogu ništa. Da se bar ovaj tjedan vratim, pa da idući opet izađem u svom sadašnjem obliku, bila bi sretna.
Trenutno me život jebe. Ne znam, kao da je sva radost opet isisana iz mene. Jednostavno ošla, i čini mi se da se polako gasim. To je valjda posljedica toga što se ovaj vikend nisam napila, ni vozila na motoru s Damjanom, prestala sam uzimati svoje tablete,... Uglavnom, sjebana sam i uništavam si život bez razloga, pričam gluposti, mislim na gluposti... Na fetuse i bebe i ponovno rođenje do kojega će doći tek kada umrem... Sad sam stvarno pretjerala s glupostima, ali nema veze, samo se svađam sama sa sobom i prekopavam si misli. Opet sam zarobljena u svom crnom svijetu i imam toliko toga za reći, a zapravo mi se šuti i ne želim ništa. Zapravo mislim da sam u stanju takvom da ček ni ne znam šta pišem. Čini mi se da samo bezveze udaram po slovima.
Alwaysice se još nisam riješila, ali sam na dobrom putu da to napravim jednom za svagda. Danas smo se skoro posvađale i zaista bi sve dala (dobro uvelike pretjerujem) da je se riješim. Čak sam i izmislila da sam se ševila s 5, 6 tipova. I s svima koje sam voljela, a prvi je kao bio u 7. razredu, sve sam poduzela, ali ništa... Osjećam se kao da ću dobiti živčani slom zbog toga što sam tako nemoćna u nekim stvarima. Rekla sam joj hrpu laži i podvalila ih joj pod istinu, samo da je udaljim, ali ništa. Jedna velika, jebena praznina koja ne prestaje.
Stvarno ne mogu neći razlog svom nezadovoljstvu. Trenutno čak nisam ni zaljubljena ni ništa. Skoro pa da za depresiju nema razloga. Sve se čini super, ali ja jednostavno nisam sretna. I želim se vratiti u maternicu, opet biti onaj mali fetus i ponovno početi iživjeti neki drugačiji i bolji život. A ne živjeti ovaj pakao, ovaj jebeni raspad sistema popraćen nekada izraženim depresijama koje su mi već nekoliko godina sastavni dio života. I mogu se samo moliti da će prestati ili da ću umrijeti pa da će sve prestati. Ja sam stvarno sjebana i nisam normalna...

Pa kad je Ines već spomenula moje predrage pokidane starke iz kojih mi ispada noga prema vama koji mi dolazite na blog ne bi bilo u redu da ne stavim sliku tih straki :) Pa na ovoj slici, te ljubičaste, pokidane starke su moje. Jako ih volim i imam ih od 5. ili 6. razreda i to su moje prve starke. Još iz doba kada sam bila punkerica. Ni onda nisam voljela nedjelju. Baš jako ne volim nedjelju. Prošla je bila dobra, ali ova je užasna. Nejeljom nigdje ne idem pa se osjećam užasno osamljeno. Stalno sam samo u sobi i slušam glazbu. Ništa drugo, možda malo sviram ili tako nešta, ali nekih velikih aktivnosti nema. Ali ko ga jebe? Samo danas moram učit latinski i fiziku i biologiju. Prije 3 tjedna sam tek ispravila jedinicu s polugodišta iz fizike. I ja, osoba koju samo glazba i umjetnost zanima upišem Matematičku gimnaziju. Ne moram valjda napominjat da nemam pojma matematiku jer je doslovno mrzim, a profesora pogotovo. Jedino mi je bio dobar kada je šprdao Alwaysicu. Ja, Ines i Matija smo cvjetali zajeno s ostatkom našeg divnog razreda. Baš sada Matiji pržim CD pa mi Net malo šteka. Više ne znam šta da napišem. Jer od jučer se ništa nije promijenilo osim što sam vidila Karikaturu Karikaturine Karikature (Alwaysicinu staru) i pala sam na pod na sred ulice koliko sam se ko budala počela smijati. Da sve bude gore bila sam sama i definitivno je izgledalo ko da nisam normlna. ALi nema veze, ionako mi je svejedno. Nisam ni ja neka ljepotica i definitivno sam milijardama daleko od savršenstva, ali ne mogu si pomoći kad je smješna. A ta kosa - užas. Nije ni čudo da ova tako izgleda kada ima savršenu kombinaciju gena. Zato i ima tu jadnu, slamastu kosu koju toliko voli i na koju toliko pazi. I onda je još umislila da se svjetski prvak u Kick Boxingu - Dragan Franjković Frki veliki seljak pali na nju. I kad sam se zbog toga počela smijat ko luda (po običaju) pitala me zašto se smijem (inače me ona baci u depresiju pa se pred njom rijetko smijem).
Ta situacija me podsjetila na osnovnu kada su mi svi na Cobainovu godišnjicu smrti izrazili sućut (to je bilo ljepo od njih, ali ja sam se osjećala glupo i bilo mi je neugodno) i onda se čudili kako se ja na taj dan mogu smijati, a cijela ta situacija je bila jebeno smješna. Ja sjedim, a svaka osoba iz osmih razreda mi dolazi i izražava sućut kao da sam mu ja udovica. Alwaysica naravno nije jer je vjerojatno mislila da sam poremećena. A sada svima priča kako smo ja i ona dobre prijateljicee. I kako ona zna sve moje tajne, a onda ja nešta izmislim i ona kaže da je to već znala. Dobro da me još nije proglasila svojom najboljom prijateljicom. Užas, Isuse...

Ovaj tekst pišem potpuno bez inspiracije i bez cilja. Ne mislim, samo znam da moram početi spremat sobu koja počinje ličiti na pravi narkomanski čumez. Ne sjećam se kada sam je očistila i spremila. Mojia fonoteka od preko 400 CD-a je na podu. Onako razbacan bez ikakvog reda. Slušam Smashing Pumpkinse i pišem ovo. Moram spremat, a tako mi se jebeno ne da. Jedan od plakata koji ješ u stanju dizajniranja leži na podu i na njemu je prašina. Gitara je negdje zatrpana hrpom odjeće i uopće je ne vidim. Starke su uz krevet. A jučer nisam ni bila vani ni pila. Propustila sam šansu da se vozim s Damjanom na choperu. Ali nema veze. Svejedno sam nekako pozitivno raspoložena, ali opet totalno ljena. Više uopže ne znam šta ću sa sobom. Ma, snaći ću se.
Danas idem do Ines i možda konačno saznam šta taj Uložak toliko ima protiv mene i zašto me ccijelo vrijeme siluje, a onda se pretvara da mi je prijateljica. A snježu sa mnom ogovara, a onda je njena najbolja prijateljica. Mene osuđuje zbog tog što ne idem u crkvu, a ponaša se gore od bilo koje nevjernice. Čudi se kad grlim prijateljice i kada kažem da je spavati s dečkom nešto sasvim normalno i prirodno i da je to samo sastavni dio mog života. Stalno mi sere kako je debela i jada mi se i ja sam joj prvo neka vrsta prisilnog ramena za plakanje kada me ne pušta da idem sama kući iz škole nego mi se priljepi pa ide sa mnom. A onda me iza leđa ogovara kako sam ovaka i onaka. Ja se bar prema njoj ne pravim fina i ne govorim joj da je super. Ja nju izbjegavam i sve govorim u njenoj blizini i ne pazim na to jer će me ona čuti ili ne jer mi se totalno jebe za nju. Ali ne znam zašto toliko mislim o njoj. Opet baš kao i Ines. Trebala bi ustat svoje malo, ljeno dupe i otići spremit tu sobu, ali tako mi se neda kada znam da će trebati sati da bi spremila tih 25 kvadrata svoga malog raja.

Ja ju jako volim jer joj je glazba tako jebeno dobra. SLušam i mislim si da bi Nirvana tako zvučala da je Kurt kojim slučajem bio žensko. Uglavnom ovaj tekst pišem da bi rekla nešto o njoj budući da pola ljudi na ovom svijetu nije čulo za nju, a ona je jedna od najvećih žena u povijesti rocka uopće. I moj ženski uzor. Točno kakva bi ja jednog dana htjela biti. Njen najbolji album je Rid Of Me koji je producirao Steve Albini inače po mom najbolji producent na svijetu koji će jednog dana producirati i moj album :)).
Ona je prava bijesna žena, koja nikako da ima sreće u ljubavi (kao i ja). I svoj bjes iskaljuje na papiru. Ima jednostavno odlične pjesme i glazbu - neću pisati biografiju zato što mi se to uopće ne da i nema smisla (nisam uostalom pisala ni Kurtovu biografiju jer mi se nije dalo). Uglavnom ona je moj stvarno velliki uzor. Pa evo riječi iz nekih njenih pjesama prevedene na hrvatski. Sve sam pomješala tako da izgleda kao jedna velika pjesma. Sada moram prevoditi sve budući da sam svoj papir s prijevodima dala Ines koja ne zna engleski :(( Ma zapravo prevest ću sam dio Rid Of Me, jer mi se ostalo tak jebeno ne da. I samo za Dorisicu - danas se najednom osjećam bolje. Ja sam ti pravi blizanac s podznakom ribe u horoskopu - užasno brzo mjenjam raspoloženja. I rođendan mi je 26.5.

Liži mi noge, napaljena sam
Liži mi požudne noge
Ne, nećeš me se riješiti
Natjerat ću te da mi ližeš ozljede
Potpuno ću te zaludjeti, gledaj
(Rid Of Me - Rid Of Me)

Da, već sam danas napisla blog. I onda sam pročitala Inesin komentar i jednostavno sam se totalno jebeno naživcirla jer me ljudi opet osuđuju. Ovaj put zbog jebene mode do koje mi nije stalo. I ko ima pravo da me zbog tog osuđuje?! Uložak?! Eh ne, danas ću joj sve reći u lice. Nisam dovoljno jaka da izdržim pritisak koji ona vrši na mene. Jednostavno se raspadam na komadiće, a onda se mjesecima ponovo ljepim. Isuse, ne mogu podjeti taj pritisak. Znam da bi budala jednostavno trebala ostaviti na miru da se jebe sama, ali ne mogu kada mi podigne tlak obična glupost. Možda jednostavno moram prestati biti toliko osjetljiva na te jebene gluposti. Ali jednostavno nisam taka da bi mogla prestati! Ne znam, počinjem si ići na živce i počinjem se mrziti OPET. I to zbog jebene glupače koja me prvo opsjeda, a onda me iza leđa ogovara! I šta njoj moja moda smeta?! Ima li ona pravo mene ogovarati? Nema. Moje pokidane hlače, moje majce bedževi i starke su moj identitet! Isto kao i gitara i nirvana! To je sastavni dio mene koji me prati od 5. razreda. Nešto bez čega ja nisam ja.
Jedva čekam da imam band. Ovo ljeto ću dobiti električnu gitaru i to nadam se jednom Fenderu, ali bilo koja bi bila super. Zasad imam samo akustičnu. Na onoj slici gore sam ja kako sviram za Uskrs legici neki solo. Gitara nije moja. Ja imam pravu akustičnu, a ovo je klasična. Slika je uslikana u Prostoru. Ah, Prostor. To mjesto mi jebeno fali. Ajd ak neko živi u blizini Osijeka i prodaje jeftino električnu gitaru nek mi javi. Ili ako ima neko zainteresiran za band. Ja sam gitaristica i pišem tekstove...

Bliži se moj 16. rođendan pa bi baš mogla objaviti svoje rođendanske želje koje bi htjela da se ostvare. Ovo će Ines možda dat ideju šta da mi kupi za rođendan.
Moje želje
1. : Da Kurt Cobain naglo uskrsne i da ga upoznam i da se vjenčamo
2. : Da Nirvana dođe svirati u Hrvatsku i to po mogućnosti u Osijek
3. : Da već jednom skupim sve Nirvanine bootlege
4. : Pa ovo je više za profesore - Da prođem razred bez popravka
5. : Puno Kurtovih postera
6. : Električnu gitaru
7. : Naći prave prijatelje kojima neće biti glavna zabava govoriti mi kako nevaljam i da bi trebala prestat slušat Nirvanu i da bi trebala više pričati
8. : Otići u London bez obzira na popravke
9. : Da konačno prestanem piti i uništavati se
10. : Da ljudi iz razreda prestanu obraćati pozornost na mene i da prestanu govoriti o tom kako se fiksam jer to nije istina
11. : Otići na koncert od Pj Harvey

E pa da, učer sam bila na chatu i chatala s nekim tipom koji ima blog kurtdonaldcobain.blog.hr i ovom prilikom mu se ne ispričavam. Nirvana nikad nije svirala u zatvoru! To si sigurno mislio na NBC studio di su svirali SNL ili na MTV studio kad su imali prvi nastuš na MTV-u. Jer vec sam ti rekla - nema tog šta ja o tom bandu ne znam. I kao i ti mrzim pozre kojih je grad pun. Ima ih dosta i svi se pretvaraju da su veliki Nirvana fanovi, a znaju samo neoliko pjesama - SMLT, HSB, In Bloom, Lithium, Sliver i slične hitove. Ali će zato ako im neko pust Do - re- mi reć da im se to ne sviđa i da je pjesma totalno glupa i pitat će koja je budala to napravila.
Najveća budala koju znam je Alwayica tj. gospođa uložak kako je ja i Ines zovemo. Ta osoba se toliko pretvara i toliko fejka da je to neviđeno. Dobro, nikad se nije pravila da sluša Nirvanu, ali je prava umišljena fejkerica koja želi spadat u svako društvo i koju svi mrze. Ako je neko slučajno čito post prije koji sam napisala za Ines budući da je taj dan nisam vidila vidit će koliko ja tu osobu NE PODNOSIM. Jer ona je jebena fejkerica.
Kao i pola moje škole. Svi u u nekim Nirvana majcama, na svakom stolu piše Nirvana, ali svi znaju tih nekoliko jadnih pjesama. I to me doslovno UBIJA. Svi oni žele biti moji prijatelji jer mene cijeli grad zna kao malu plavu koja užasno liči na Cobaina (nije da se hvalim, ali...) i koja cijelo vrijeme sluša samo Nirvanu. Ali ja barem nefejkam. Čak se ni ne farbam u plavu jer sam takva prirodno. I svi žele najednom bit moji prijatelji i postati POPULARNI u rock krugu. Problem je jedini taj što oni nemaju pojma o tom da JA NISAM UOPĆE POPULARNA. Ja sam u osnovnoj bila glavni predmet šprdnje i svi su me skoro mrzili, a sasd te osobe (Alwaysica) žele bit moji prijatelji. A još prije godinu dana su me izbjegavali jer su mislili da s fiksam! I sada sam je ona koja nije normalna...

E pa kretanje u školu biloje normalno sve dok nisam vidila gospođu ALWAYS. Imala je neku zeleno - žutu majcu bila je kod pruge, a ja kod ceste. Već sam smišljala kako ću joj to reći i u meni se budilo ono malo, zlobno čudovište koje je mrzi. Ona je bila jedno 20 metara ispred mene i ja sam je stizala (htjela sam je uhvatit prije nastave). I kad sam bila kod slastičarne bila mi je sasvim blizu, ali jeo mi se sladoled. Uhvatila sam je kod semafora. I ona je pričala sa svojom sestrom. Prvo sam mislila da joj je to neka legica, ali to joj je sestra. To sam skontala kad ju je OVA POLJUBILA. A Alwaysica je još tebi rekla da nije lezbača da ljubi cure makar to bilo u obraz (koja glupača). I ja sam joj odma upala s tim kako sam tužna jer te neće biti u školi i ne ću imati s kim sjedit i plazit po Matiji. Onda sam joj rekla da se tebi ne da doć u školu zato jer se jebeš s onim tipom s kojim se se jebala u subotu. Na jedno minutu je ostala bez riječi, a onda nije mogla vjerovat. Bila sam tak sretna jer sam je opet zajebala i sad jadna glupača opet živi u zabludi. Uh, kako je ne podnosim. O meni i Matiji nije ništa ispitivala.
Ali onaj dan kad sam joj rekla da smo ja i on zajedno mislila je da ga zbog naše VEZE zovem Ptičica a on mene Kvavica. I rekla sam joj da ga ne zove tako. Na to je ona rekla da ga sigurno kada smo sami zovem Jebač na šta sam se ja počela smijat ko budala.
On je konačno izvadio putovnicu i definitivno ide u London.Danas smo se cjeli dan svađali i mirili i to je bilo tako jebeno smješno da san se cjelo jebeno vreijeme samo smijala, a i on. On se jednostavno ne može naljutiti na mene. Pod povijesti si mi falila jel bilo mi je jako dosadno, a nisam sjedila s Matijom i nisam se mogla okrenit kod njega jer me Anarhija Degmečić cjelo vrijeme gledala. Onak ineče je bio sasvim dosadan i sjeban dan i ništa nisi propustila.

Pa sad kad mi je već 3 ljudi došlo mogla bi napisat nešta o Kurtu. Ne one obične stvari nego neke koje se baš ne spominju često. Pa evo ih:
- rodio se 20.2.1967. u Aberdeenu i taj dan je padala kiša i bio je ponedjeljak
- bolnica u kojoj se rodio zove se Grays Harbor Community Hospital
- s očeve strane djed mu se zove Leland i još je živ, a baka Iris je umrla
- Kurtova stara Wendy u srednjoj školi imala je nadimak "Povjetarac"
- Kurtova 3 goine mlađa sestra Kim je lezbijka
- kada se rodio u novinama je pisalo :" Gospodin i gospođa Donald Cobain, 2830 1/2 Aberdeen Avenue, Hoquiam, 20. veljače u bolnici Community hospital, dobili su sina."
- kada se rodio bio je težak 3.387 kg i bio je tamne kose i puti
- prva pjesma koju je napisao kada je imao 4 godine išla je ovako: " Mi smo išli u park, mi smo kupili slatkiše"
- prvi put se gotovo smrtno predozirao 6:57 h 20.1. 1992 nadan nastupa na SNL-u, ali Courtney ga je oživjela
- najdraži okusi bili su mu malina i čokolada (baš kao i meni), a najmanje je volio brokulu, špinat i gljive (ja o obožavam)
- najdraža jela bila su mu makaroni sa sirom Kraft i pizza (kao i meni), a volio je i pečenje, krumpir i mrkvu (to ja ne podnosim, a pogotovo ne pečenje - vegetarijanac sam)
- od svih kuhinja najviše je i jedino mrzio indijsku
- uvijek je kupovao isključivo bijele čarape
- sve do 1991. nosio je obične gaće, a onda je to vidila Courtney i ismijala ga pa je počeo kupovati isključivo bokserice
- odkada je osnovao Nirvanu imao je 4 djevojke: Tracy, Tobi Vail, Mary Lou Lord i Courtney Love
- bio je užasno ljubomoran na Billy Corgana iz Smashing Pumpkinsa
- Courtney ga je zvala Pixies Meat prije nego što su profurali
- njemu najdraži Nirvanin album je In Utero, a ne podnosi Nevermind (kako i ja) i prvi put kad je čuo SLTS na radiu mislio je "Koje je ovo smeće"
- dok nije imao novaca gitare je popravljao sam i od jednog komada drveta bio je u stanju napraviti gitaru, ali nije znao staviti baterije u kameru

Pa evo me, živa sam i vratila sam se. O Cobainu mi se nije dalo pisati, a i jos uvijek mi se ne da. Sada slušam Sonic Youthe i ne da mi se ništa radit. još uvijek se oporavljam od jučerašnjeg bluvanja zbog prevelikog utjecaja alkohola, mada uopće nisam puno popila (bijelog vina, piva, jegera, crnog vina), ali sam to zato pomješala s tabletama i pola pečenim kobasicama (mislila sam da su ispečene do kraja). I tak sam se prijepodne smrzavala i bljuvala i ležeala i nisam se mogla pomaknuti, ali jebiga, šta se može. Popodne više nisam ni jela ni pila i zaklela sam se da u životu neću više piti (to sam već rekla pa nisam izdržala ni jedna dan). ne mogu za sebe reći da sam neka alkoholičarka, ali nisam ni daleko od toga.
Kad sam bljuvala bilo je bolje, ali svejedno do kraja dana nisam ništa jela (šta se može). Poslje bljuvanja svirala sam Nirvanine pjesme na gitari i jedna cura mi je čak rekla da dobro sviram. I svi su se čudili da mi smeta kad me zovu Cobain (imam prirodno plavu kosu i užasno plave oči i njegov oblik lica). Sada sam umorna ko pas, a popodne moram u školu, a tako mi se jebeno ne da. I s tim se moram pomirit, a ne želim. Opet sam pročitala Cobainovu biografiju i opet sam plakala ko malo djete na zadnjih nekoliko rečenica prije epiloga. Evo ih: Spustio je pribor i lebdio sve brže i brže, osjećajući kako mu se disanje usporava. Morao se sada požuriti: sve se pretvaralo u izmaglicu, a zelenoplavi oblak treperio je oko svakog predmeta. Uzeo je tešku pušku, namjestio cijev ispod nepca. Bit će glasno, bio je siguran u to. A ZATIM JE NESTAO.
I to sam čitala i gledalo okolo po svojoj ogromnoj sobi u kojoj nema zida koji nije ispunjen njegovim slikama. Kurt, moj prvi i jedini i najveći muški idol.
Ja sam jedna od onih koji vjeruju da je ubijen, ali KAKO?! To je osoba koja je jebeno slična meni čak u toj mjeri da me zovu Cobin protiv moje volje. Ak mi se sutra bude dalo, napisat ću njegovu kratku biografiju.

Pa evo moj prvi post. Kao i obično totalno sam tupa. Slušam Pj Harvey, upravo sam pročitala Cobainovu biografiju i pizdim na cijeli svijet oko sebe (to nije ništ čudno). Pa budući da još niko nije došo na blog napisat ću za početak neke stvari o sebi.

Nadraži bandovi su mi Nirvana naravno, Pj Harvey, Pixies, Sonic Youth, Smashing Pumpkins, R.E.M., Hole (Courtney možda je kučka ali ima dobre pjesme i Kurt ju je volio, a i spasila ga je od smrti nekoliko puta kad se predoziro) i volim sav indie i alter rock.

Evo i nekih slikica (zapravo samo jedna)

Sutra ću napisat nešta o Kurtu i tak. Ajd nadam se da će neko doć na blog.