|
Pa eto, prije nekoliko dana (26.) sam napunila toliko priželjkivanih 16 godina. Starija maloljetnica, i te fore... Smijem vani bit duže od 11 (mada ne vjerujem da će mi starci dat da budem dulje vani). Eto, danas slavim rođendan. I mislim da ću se konačno napit i zaboraviti na probleme i na ovaj jadan svijet koji me okružuje i koji mrzim... Zapravo ga ne mrzim toliko, samo želim živjeti negdje drugdjeu, u nekom boljem svijetu dgje je sve drugačije... Moj život, prvenstveno. Depresija me već jako stišće i pritišće i ne podsnosim to tako dobro kao kad sam bila mlađa. Kada sam imala 12 godina bila je moja prva depresija i podnjela sam je koliko se sjećam prilično dobro. Samo sam bila sama, osamljena i tužna. Sada nisam sama, ali sam osamljena i tužna i želim se ubiti i stalno tražim nešta da pobjegnem s ovog svijeta... makar na kratko. Kada bi samo mogla znati kako je biti mrtav. Najveća želja... Dobro tu je i nova gitara, električna. Prekjučer sam opet smislila novi riff. Ovaj put se nadam da je moj i samo moj. To mi je jedna od vrijednih stvari koje "posjedujem". Imam taj "dar" da kad god želim mogu napravit neki riff. A i band je na promolu. Kako stvari stoje za mjesec dana ću ga već imati. Sad punim svoj iPod i čekam da vrijeme prođe pa da idem u grad a svoj rođendan... Sve se čini tako normalnim... Onak kao da imam sve šta mi treba.. Ali unutar mene je nešta slomljeno, nešta nije kako bi trebalo biti... Ne funkcioniram normalno. Možda sam samo paraonična ili neurotična, ko će me znati. Ali jedino znam da mi već na uši izlazi to što sam stalno nezadovoljna i nesretna, možda sam zapravo preemotivna. Mada potiskujem osjećaje i pretvaram se da mi nije stalo, ali sve više se osjećam da ču puknit! Tret života je prevelik i ne vrijedi ništa... Čemu živjeti kada se može umrijeti?! Može ti biti ljepo, oslobođen od problema, miran i spokojan, a ti živiš. Ne shvaćam zašto se nisam ubila kada sam prvi put to htjela. Ma, glupa sam, idem si na živce kada tako razmišljam. U meni se svađaju 2 potpuno različite osobe. Jedna je mračna depresivna, izorena i samo se želi predati i umrijeti. Druga ipak vjeruje da će biti bolje, ona nije toliko nesretna, ona vjeruje da će biti bolje i da će sve jednog dana završiti dobro. Da ću imati sve što želim... I tako ja ljepo s tim svađama sama sebe uništavam. I da fora nije Kurtova album moje prve grupe zvao bi se "I hate myself and I want to die". I prilično bi se opsesivno bavio stanjem mojeg uma i mojim svađama sa samom sobom. Bio bi mračan, otvoren i svi bi sve saznali... Sve o meni i mojim osjećajimaa. To je jedna od načina da se potpuno otvorim i da zaboravim na probleme koji me okružuju i da odem u svoj svijet koji sam ja uredila prema svojim pravilima. Ma, kakve ja to gluposti pišem... Ja sam zapravo samo još jedna Kristen Pfaff. Osoba koja je bila toliko nesretna da je završila na drogama i da je na kraju od toga umrla. Rođena je 26.5.1967. - na isti dan kao i ja. Krister Marie Pfaff. Imamo isto kršteno ime... Suđeno mi je da budem tragična rock zvijezda..
|
| svibanj, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv































