Clash with reality

eee...danas opet ništa,dan kao i svi drugi ili bar sličan...škola je još uvijek na svom mjestu,kad bi ju bar netko srušio,ali očito još nikom nije došla na pamet ta ideja,jebiga. danas sam opet imala 7 dosadnih sati od kojih je najubitačniji bio zemljopis,taj prof.se ne gasi,katastrofa.da bi stvari danas bile još bolje najavljena su nam dva testa,a jedan je već u petak,pa ubit ću se... što se tiče zajebancije danas je nije nedostajalo,kajlali smo kog smo stigli, bar nešto u ovom dosadnom danu,a šta se može. u zadnje vrijeme dane provodim kod kuće, baš mi se nukad posebno neda ići, buljim u Tv ili komp,živa dosada... jedva čekam subotu imam isplaniran cjeli dan,bar neće bit ovako dosadno...joj ne mogu više ovako, ove praznike uopće nisam bila kod kuće, izlazila sam doslovno svaki dan, pa čak i ponedjeljkom i jednostavno nisam imala vremena praktički ni vidjeti svjetlo dana, tak sam jedan dan legla ujutro u pet,a probudila se popodne u šest,ne moram ni reć da sam taj dan provela u mraku...:)baš je bilo ludo od početka do kraja praznika,i kako da se sad naviknem na ovo???
dobro,red je da malo promjenim temu, sinoć sam bila kod prijatelja,kao što sam već rekla i malo smo razgovarali o njemu i njegovoj bivšoj ženi te zaključili da od toga više neće biti ništa,al zanimljivo je to što je ovo već stoti put da su prekinuli tako da se nikad ne zna. čudni su oni malo se vole, malo se varaju,onda prekinu, gade se jedno drugom i onda se opet vole, zabriju i završe zajedno do iduće prevare i tako već godinu dana. kad bi sve veze bile kao ova bilo bi još više inspiracije za neumorne redatelje sapunica i tada bi većina ljudi izbacila mog dragog prijatelja TV-a iz kuće,no dobro baš baljezgam, pretjerala sam...ali kad smo već kod kojekakvih uređaja, znate li da se osin jebač zove OSIGURAČ:) ajd zdro...