jesen. iznenadna racija u otočnoj birtiji: jedan gost i konobar za šankom s dosadom promatraju odlučne policajce na ulazu. drugi (jedini preostali) gost sjedi negdje u dnu prostorije i mrmlja si u bradu: "na peronu? nisam još tamo, ali krenut ću svaki čas. moram i želim. zato me ne požuruj, ostavi me ovdje još malo. pola sata, sat će biti sasvim dovoljno da se oprostim."
- pustite njega, on je davno prešao granicu.
- koju granicu?
- rio grande. vratio se u zemlju crtica.
u pozadini razgovjetno svira:
Djeco Ivica se zovem,
kog nacrtam bude živ,
te me slike vode, vode
u vis hajte s nama i vi svi.