kakav dan
kakav dan
kakav dan
kakav dan
leptir me dotakao
jutros
zagolicao mi ego
(ko uvijek kad si blizu, ponovo sam gizdav i jak)
probudio sumnju
vratio kroz vrijeme
zabilježit ću ovo. neću okrenuti glavu.
napojit ću se ovdje, na njenom izvoru
(iskreno, napajam se od jutra)
/sebičan, sebičan.../ u raznim se formama ponavlja iznutra
spomenuo sam ti lotovu ženu.
vidiš, to mi je prabaka.
da, ona što se osvrtala.
samo, čini mi se da je bolest generacijama uznapredovala, pa ja sad više ne znam u kojem je smjeru naprijed da bih znao kamo se to ne smijem osvrnuti. svašta mi pada na pamet, i igra s vatrom i konzerviranje za budućnost, čak i ovaj život između.
kakav dan
u pozadini razgovjetno svira:
mi hodamo po crti
tankoj žutoj crti kroz mrak
u kojem nestaju kuće
i ljudi
i lica
čitava ulica
polako tone u ne
samo plavi prozori vise u tami
sami smo na cesti
ti si ponijela svoj bambusov štap
i torbu od slame
i okrugli kamen
i stakleni prsten
a ja sam ko uvijek kad si blizu
ponovo gizdav i jak
tako smo lijepi
tako smo sami
mi hodamo po crti
tankoj žutoj crti kroz grad
počela je sitna kiša
hladne su ulice
ljudi u domovima prate program
oni sjede i šute
noć je bez tajni
naše duge sjene
su se pružile niz mokri asfalt
one su davne
one se ljube
one se boje
one se čude
čude
a TVman
TVman
ON IDE
sami smo na cesti
ti si ponjela svoj bambusov stap
i torbu od slame
i okrugli kamen
i stakleni prsten
a ja sam ko uvijek kad si blizu
ponovo gizdav i jak
tako smo lijepi
tako smo sami
naše duge sjene
su se pružile niz mokri asfalt
one su davne
one se ljube
one se boje
one se čude
čude
a TVman
TVman
ON IDE