"otkrila sam da za poveliki broj nedaća koje su me snašle mogu okriviti preveliku frekvenciju vibracija negdje iznutra, znaš?" rekla mi je ivana manično perući tanjure. danas je još u planu imala trčanje, dva jointa i kino.
ujutro i navečer bi meditirala, "spuštala frekvenciju", kad ne bi bila prepijana i prenapušena ili premamurna. znao sam je vidjeti kako juri na biciklu niz tkalčićevu i tijesno izbjegava pješake. uvijek je imala neki kurac za kojim je jurila, a siguran sam da je najviše uživala u trenucima potpunog mira.
"ne vidim dobro što je bitno kad sam u tom spidu, kužiš? lako je tebi, ti ne nosiš nuklearku pod sisama."
šutio sam. ja nisam nosio ništa nikamo.