crna slova na bijeloj podlozi

srijeda, 20.07.2005.

jebote, jednom kad progovoriš nitko te neće moći zadržati. riječi će teći bez zadrške. jednom kad...
uvijek govoriš na taj način: "jednom kad..." koji kurac čekaš? što ti sad nedostaje? hrabrost da učiniš što želiš? možda ti, ustvari, nemaš pojma što želiš... u svakom slučaju, ono što sam ti htio reći je da stvarno ne trebaš napinjati um da shvatiš uzroke i posljedice i pronađeš recept. nema toga prijatelju. pretpostavljam da je um tu samo kao još jedan ud. doduše, moćan, ali samo ud. na prvu ne izgleda baš tako, ali kako ja sad vidim čini se da jest tako.

putuj ljubavi, imamo još samo par godina za nas. voli me kako nikad nisi volela.

mehanizam zapleta. rijeka mi diktira u pero.

da li znaš kako želim da te nađem? da li znam šta treba da znam?
voli me kako nikad nisi volela
voli me kako nikad nisi volela
voli me kako nikad nisi volelaaaaaa


tišina

u početku nismo znali,
poslije smo neko vrijeme ignorirali
kasnije smo skužili da je sranje veliko.
tada smo pokušavali shvatiti, pronaći srebrni metak.
ali, jebiga, taj smjer ne vodi nikamo.
tamo nema kretanja, a ja ne mogu stajati na mjestu.
boli me vlaga oko zglobova i prehlađuje mi se mjehur.

- 17:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #