Intermezzo 9 – Manifest, Rekapitulacija, iliti Rani radovi
|
Svijet se i inače ruši, a ne samo danas - pa što onda??? Danas sam iz jednoga stanja posvemašnje euforije u samo jednoj sekundi upao, poskliznuvši se, dakako bez klizaljki, na ledu koji ionako nije bio predviđen za klizanje, te prešao u stanje zamrloga krika na usnama... Eto, upravo tada (ili neposredno nakon toga, tko bi znao reći?) postalo mi je sve kristalno jasno. Dakle, sve je izvan moje moći, ja zasigurno ne mogu zaustaviti rotaciju planeta Zemlje, a niti je invertirati; a sve će, ionako, biti točno onako kako mora biti. I nikako drugačije. I jedino što mogu učiniti jest: biti onakav kavav jesam. Biti svoj. I to mi je donijelo spokoj, koji je polako, ali sigurno, obuzimao moje tijelo, koje je tonulo u stanje sužene svijesti, sposobno fokusiranja, da – ali, 'one step at the time'.... Tražeći jednu davno zametnutu knjigu, našao sam desetak bilježnica u koje sam u svojoj prvobitnoj kreativnoj fazi, koja je nastupila dalekoga Ljeta Gospodnjega 1986. i trajala jedno relativno kratko razdoblje, za koje će povjesničari umjetnosti jamačno reći 'negdje do konca osamdesetih godina dvadesetog stoljeća'. Bila je to tzv. faza Ranih Radova. Da - ako su je imali Marx i Engels, zašto je ne bih mogao imati i ja. Anyway: Listajući nasumice te listine, koje još uvijek nisu počele zaudarati na vlagu, ali je njihova inklinacija nepogrešivo vodila ka tome da to u vrlo skoroj budućnosti tako i bude, procjenjivao sam s tzv. 'vremenske distance od 20-ak godina' napredak njihova tvorca, te došao do zaključka da su neki motivi i slike, doduše, bili lijepi, ali... Ta patetika, teenagerska patetika i depresija prouzrokovana Prvom Pravom i Jedinom Ljubavlju, koja (po defaultu) mora biti nesretna, jer kakva bi to inače Ljubav bila... I iako se od cijeloga, svekolikoga opusa ranije imenovanih radova zagubila velika većina, neke od pjesama (naravno... pisao je poeziju, kao i svaki drugi pošten i zaljubljen mladić koji je težio realizaciji potisnutih intimnih preokupacija... ah, kakvog li wertherijanskog romanticizma) mogle su čak, nakon izvjesnog tesanja, dobiti neku vrst mršave trojke... Ali dvije... dvije su bile skoro pa dobre... onako... za jednu četvorkicu s točkom dolje... Zato vam ih ni neću uskratiti... donjet ću vam ih u cijelosti... onakve kakve su bile kada su izašle na svijet, 1987. godine Sjećanja Dim fotografije u plamenu dnevnik iz mladosti gori u kaminu – Sjećanja?... Hoće li navrijeti kao nekad?... Hoću li se sjetiti našeg frenetičnog doticanja dok smo gledali ludo divljanje planetâ u orbitama našg mikrokozma ili će opet, pred mojim očima defilirati scene samokažnjavanja zbog boli koju sam ti nanio * * * Rez Iznenadni rez u taštinu otkriva nove vidike: Iznenadno je raspadanje materije u dodiru s metalom Opijen Istinom gledam pulsiranje uništenih nada Nesimetrični su rezovi na mojim žilama * * * Teenagerima bi definitivno trebalo zabraniti pisanje poezije... jer poezijom upadaju u začarani krug depresije i patnje iz kojih se godinama i godinama ne mogu iščupati.... A ako se to, zbog formiranja njihova estetskog i kritičkog suda, ne može izvesti, tada bi trebalo uvesti Dozvolu za Zaljubljivanje... barem to... Neka izvole lijepo sjesti, proučiti materiju, odslušati obvezatna predavanja i na koncu konca... položiti ispit... Mislim da je to najmanje što oni mogu učiniti... Broj suicida za tu dobnu skupinu bio bi jamačno već samim time smanjen za jednu dobru polovinu... Uostalom... ako se mora polagati za vozačku dozvolu, za jednu tako banalnu i trivijalnu stvar kao što je automobil, zašto se to pravilo ne bi moglo uvesti i u ranijespomenutom slučaju??? Nusprodukt Dozvole za Zaljubljivanje bio bi svekoliki razvoj naše dragocjene mladeži, ogromno smanjenje broja pušača i alkoholičara, a, na koncu, no ne i najmanje važno: zadržavanje mlade generacije u okviru idealističkog gledanja i pristupanja životu... Anyway (# 2): Moram napomenuti da je autor ovoga kritičkoga osvrta u potpunosti svjesan težine izrečene riječi. Doduše, on si uzima i pri sebi (no dobro, nije baš jako pri sebi) zadržava pravo licentie poetice i sve što se pod nju može podvaliti. Uostalom, on kreće od premise da je važan samo put, eventualno dopušta da mogu biti važne usputne stanica, no nipošto ne i sam cilj putovanja... I vu to ime – The Passenger... jer svi su oni samo putnici... i Andro, i Kazimierz Kažiprstowsky, i Bertrand de Granmercy, (i još neki drugi, za sada još uvijek nepoznati), a u konačnici i ja... jer putujem u vašim očima, u vašim mislima... Jer svi smo mi samo putnici, koji se susreću na nekim usputnim stanicama, malo popričaju... i nastave... svatko za svojim putem... za svojom Zvijezdom... Takav sam kakav sam... ili me prihvatite ili me odbacite... svjestan sam da me svi ne mogu voljeti, niti bih to želio... Ja bih na to rekao: c'est la Vie (a legendarni Franci Blašković bi jamačno dodao: mona mi, mona ti...) Anyway (# 3): Ovaj put sam široke ruke – čak dvije odlične verzije, iako, moram priznati... Siouxsie je ipak bolja... :)) Ipak je to jedna od najznačajnijih i najljepših pjesama mojeg Zlatnog Doba. Siouxsie & The Banshees Iggy Pop & The Stooges The Passenger I am the passenger and I ride and I ride I ride through the city's backsides I see the stars come out of the sky Yeah, the bright and hollow sky You know it looks so good tonight I am the passenger I stay under glass I look through my window so bright I see the stars come out tonight I see the bright and hollow sky Over the city's ripped backsides And everything looks good tonight Singing la la la la la.. lala la la, la la la la.. lala la la Get into the car We'll be the passenger We'll ride through the city tonight We'll see the city's ripped backsides We'll see the bright and hollow sky We'll see the stars that shine so bright Stars made for us tonight Oh, the passenger How, how he rides Oh, the passenger He rides and he rides He looks through his window What does he see? He sees the sign and hollow sky He sees the stars come out tonight He sees the city's ripped backsides He sees the winding ocean drive And everything was made for you and me All of it was made for you and me 'Cause it just belongs to you and me So let's take a ride and see what's mine Singing la la la la.. lala la la lala la la lala la la |