Andro, dio 8. - Ceremonija približavanja - A strange dialogue
|
Napomena: ovo je jedna neuobičajena, poprilično čudna priča... bolje rečeno: a strange dialogue... Zaista... čudan dijalog... Jedino što vam - dragi moji vjerni čitatelji - mogu sugerirati jest, da je doživite kroz glazbu... jer je ona sastavni dio priče... ona je ocrtava... ona je nadopunjuje... ona je... Život... I još jedna preporuka: listen loudest!!!(*1) * * * I sve je bilo dobro... osjećao je da mu se približava nešto izuzetno pozitivno, nešto što mu je tijekom već predugog vremenskog razdoblja bilo potpuno strano... da... osjetio je da se približava... jedna, njemu potpuno nevjerojatna, posebna ceremonija... Ceremonija približavanja... Pošto je Andro, konačno i definitivno, usvojio Salernitanski poučak, ponovno je uslijedila Savona... nakon koje je slijedilo još jedno kratko, šestodnevno putovanje... Kako je Savona njegovom brodu bila matična luka, stalno su se u nju vraćali... međutim, Andri to nije smetalo... za vrijeme njihova zadnjeg boravka u Savoni, grad mu se ukazao na jedan sasvim drugačiji način... Srednjevjekovna tvrđava Priamar otkrila mu se u svoj svojoj maestoznoj i strašnoj čari... Više od sat vremena šetao je prekrasnim parkom u njenom podnožju, polako... staloženo... un demi-metre par pas (*2)... udišući proljetni zrak... Osjećajući Život i njegovu punoću osjećao se odlično, iako pomalo patetično... osjećao se: Genesis – The Brasilian (album 'Invisible Touch') A novo je putovanje je započelo njegovim najnapornijim dijelom – sea day-em (*3)... trebalo je prevaliti najduži put u komadu, a nakon toga će uslijediti stupnjeviti povratak... Gabes, Tunis... La Valletta... Salerno... ponovno Savona... No, ovaj se sea day razlikovao od drugih... upravo zato što se te večeri trebao organizirati crew party (*4) Andro je bio prilično umoran... nije želio ići... IM: - Hoćeš li doći na crew party večeras, André? AD: - Ne znam... dan je bio dug i naporan... prilično sam umoran i ne pretjerano društven... IM: - Dođi, svi ćemo biti tamo... i mi smo umorni... ova gala večer na kraju sea day-a uvijek iscrpljuje... ali baš zato se treba opustiti... AD: - Uvjerila si me... Doći ću... IM: - Is that a promise? AD: - Yep!... (*5) Kada je Andro ulazio u crew bar (*6), zapljusnuo ga je val latino ritma... NN – Lluvia de noviembre (obrada pjesme November Rain - Guns 'N' Roses ) Oduvijek su mu bili simpatični latinoamerikanci... Andro je znao da oni, bez obzira na sve moguće životne tegobe, a možda i upravo zato, cijene svaki trenutak života... Iako je tek tri tjedna boravio na brodu, već se upoznao s mnogima od njih... a bili su izuzetno ljubazni i susretljivi... Voljeli su ljude koji su radili u dućanu, Andrine kolege, pa su stoga i s njim vrlo brzo uspostavili prisni, ljudski kontakt.... a voljeli su ih upravo zato što se Andro i njegovi kolege prema njima nisu ponašali kao prema manje vrijednima, dapače... Ušavši, pogledom je zaokružio prostoriju... srce mu je odmah poskočilo i nastavilo brže kucati kada je na sredini podija krcatog ljudima ugledao Megan, koju je Enrique, konobar, vrtio na sve moguće strane... i oboje su uživali... Megan, koja je bila balerina, lako je pratila frenetični, ludi latino ritam... bila je vidljivo dobro raspoložena... osmijeh joj nije silazio s lica... Padre se nalazio uz jedan rub prostorije i mahao mu da dođe do njega... Andro je, probijajući se kroz rastuću gužvu, ne bez poteškoća konačno stigao... PD: - Andrea, konačno si stigao... AD: - Vjerujte, Padre, to nije bio nimalo lak podhvat... PD: - Još si u svečanom odijelu... AD: - Da sam se išao presvući, sigurno ne bih došao... umoran sam... PD: - Da, dan je bio dug... pa tko ne bio bio umoran??? No, bez obzira na to, neće nas valjda umor spriječiti da se malo zabavimo, zar ne??? AD: - Tako je, Padre!!! Andro je stajao uz Don Gennara, sve bolje raspoložen... obojica su bili opušteni, uživali su u večeri... jedan je drugome gdjegdje dobacivao pokoji šaljivi komentar... Pjesma je završila i Enrique je, pomalo teatralno, poljubio Megan u ruku... Megan mu je pokazala prema rubu prostorije, prema mjestu gdje su se nalazili Padre i Andro, pa ju je Enrique, krajnje učtivo i galantno, dopratio do njih, naklonio se i otišao... Megan je bila odjevena u dugu crnu svilenu haljinu, koja je dosezala gotovo do samoga poda... haljina se, od struka, preko njenih formoznih bokova pa naniže, sužavala, i Andro je osjetio nezaustavljivu potrebu da protrlja svoje umorne oči... Činilo mu se da se Megan, u svoj svojoj eteričnosti približavanja, pretvorila u sirenu... This Mortal Coil – Song to the Siren (album 'It'll End in Tears') MG: - Dobra večer, Padre... Ciao, André... AD: - Ciao, Megan... Padre je nešto zaustio reći, no ugledavši Meganin sanjivi pogled, odmah je odustao i mašio se cigareta... Suavemente(*7)o Elvis Crespo Suavemente, besame que quiero sentir tus labios besandome otra vez Suavemente, besame que quiero sentir tus labios besandome otra vez (Suave) Besame, besame (Suave) Besame otra vez (Suave) Que quiero sentir tus labios (Suave) Besandome otra vez (Suave) Besa, besa (Suave) Besame un poquito (Suave) Besa, besa, besa, besa, (Suave) Besame otro ratito Pequeńa, hechate pa'ca!!! Cuando tu me besas me siento en el aire por eso cuando te veo comienzo a besarte Y si te despegas yo me despierto de ese rico sueńo que me dan tus besos Suavemente besame (Que yo quiero sentir tus labios) Besandome otra vez Suavemente ese coro! (Besame) Que yo quiero sentir tus labios Besandome otra vez Besame suavecito, sin prisa y con calma dame un beso bien profundo que me llegue al alma dame un beso mas que en mi boca cabe dame un beso despacito, dame un beso suave Suavemente, besame que quiero sentir tus labios besandome otra vez Suavemente, besame que quiero sentir tus labios besandome otra vez (Suave) Tus labios tienen (Suave) Ese secreto (Suave) yo beso y beso (Suave) y no lo encuentro (Suave) un beso suave (Suave) es lo que anhelo (Suave) un beso tuyo (Suave) es lo que quiero... Damelo! (Suave) Yo me pregunto (Suave) que tienen tus besos (Suave) trato de escaparme (Suave) y me siento preso (Suave) besa, besa, besame un poquito (Suave) besa, besa, besa, besa, besame otro ratito... Damelo! (Suave) Besame, besame (Suave) besame otra vez (Suave) que yo quiero sentir tus labios (Suave) besandome suavemente, (Suave) tiernamente, (Suave) carińosamente, (Suave) dulcemente, besame mucho,sin prisa y con calma dame un beso hondo que me llegue al alma Acercate, acercate no tengas miedo solamente yo te digo, una cosa quiero besame suave MG: - Ova mi se pjesma jako sviđa... Da li bi želio plesati sa mnom, André? AD: - Žao mi je, Megan... istina je da ja osjećam ritam, ali imam i dvije lijeve noge... MG: - Ma, nema veze... AD: - Stvarno to ne bi ličilo ni na što... pogledaj koliko ovdje ima odličnih plesača... Megan se osjetila malo povrijeđenom, moglo se to zaključiti iz njena pogleda... ali je Padre spasio situaciju... PD: - Ma pusti ovu drvenu Mariju, Megan... idemo plesati... MG: - OK, Padre... AD: - Samo vi idite... a ja ću paziti na vaše ovčice, Padre... kako ne bi bilo problema... hehehee... Ipak izmamivši osmijeh na Meganino lice, ona se s Don Gennarom zaputila na podij... Nedugo nakon toga, vrata su se otvorila i na njima se pojavila Imogen... Odmah ga je spazila, i spretno izmičući potencijalnim plesnim partnerima, došla je do njega... IM: - Ciao, André... AD: - Ciao! IM: - Gdje je Megan? AD: - Na podiju... pleše s Don Gennarom... IM: - Čudno da nije htjela plesati s tobom... AD: - Htjela je ona... ali sam je ja odbio... IM: - Odbio??? A zašto??? AD: - Zato što ne znam plesati... IM: - Pa ti stvarno nisi normalan... AD: - A što ću??? Andro je ležerno stajao, gibajući se u ritmu merenguea, kojeg je čuo po prvi put, a koji mu se odmah svidio... Zapalio je cigaretu, a lijevu je ruku nonšalantno gurnuo u džep hlača... pjesma se polako primicala kraju... Nedugo zatim su Megan i Padre došli do njih... Megan je, još iz daleka, mahnula Imogen, srdačno se smiješeći... Došla je do nje i izmijenila s njom nekoliko riječi, šapćući jedna drugoj u uho, a potom je Imogen mahnula Don Gennaru, rekavši: IM: - Padre, hoćete li mi pomoći da skočim po neko piće? PD: - Svakako, Imogen... IM: - A što bi vi popili? MG: - Ja bih pivo... AD: - I ja... Odlazeći od njih, Imogen je stala nešto objašnjavati Don Gennaru, gotovo talijanski gestikulirajući... potpuno netipično za njen temperament... Megan je stala s Andrine lijeve strane i slušala glazbu, diskretno njišući bokovima... ponesena glazbom... U jednom je trenu njen bok dotakao Andrin... no Andro na to nije reagirao... njen je bok ponovno dotakao njegov... a tada je Megan... Johann Sebastian Bach – Toccata e fuga in D minore Kada je Andro shvatio da je njegova lijeva ruka koja je, još uvijek počivala u džepu hlača, odjednom bila obuhvaćena Meganinom desnom rukom, osjetio je snažan adrenalinski val koji je slao ogromne količine krvi iz njegovog srca, ravno u njegovo lice, u njegov mozak, u kojem je počela čekićati Bachova Toccata i Fuga, koja je, u potpunosti, neutralizirala sve zvukove koji su se nalazili u njegovoj okolini, nadjačavajući ih, istovremeno ih poništavajući... Andro je čuo sve, premnoge note... i znao je da iza Toccate neumitno kao Smrt, dolazi usudna Fuga... pa ipak, iako se neumitnosti ne može izmaći, on je to pokušao... bezuspješno pokušao... MG: - Hoćemo li izaći malo na zrak, André... ovdje je prilično zagušljivo... AD: - Svakako... Još uvijek rukom pod ruku, Megan i Andro su izišli kroz pokrajnja vrata crew bara, na otvorenu palubu... Čim su izašli, osjetili su svjež proljetni, noćni, morski zrak... aerosolno fine kapljice morske pjene raspršene u zraku osvježavale su im lica... kada je Andro vidio da je Megan zadrhtala od svježine travanjskog zraka, skinuo je sako i pomogao joj da ga obuče... Megan mu je na tome bila zahvalna... kroz bočnu oplatu broda, iz crew bara je dopirala glazba, no ne više toliko zaglušujuće glasna kao ranije... Andro se leđima naslonio na zid i savio desnu nogu u koljenu... izvadio je cigaretu i zapalio je, pohlepno povlačeći prvi dim... Tada se dogodilo nešto što je Andro, dakako, naslućivao, ali nije mogao vjerovati u to kao u realnu mogućnost... Počeli su govoriti u šiframa, posebno kodiranim šiframa, samo njima znanima... Megan je rekla: My funny Valentine Frank Sinatra My funny Valentine Sweet, comic Valentine You make me smile with my heart Your looks are laughable Unphotographable Yet you're my favourite work of art Is your figure less than greek Is your mouth a little weak When you open it to speak Are you smart? But don't change a hair for me Not if you care for me Stay, little Valentine, stay Each day is Valentine's day Is your figure less than greek Is your mouth a little weak When you open it to speak Are you smart? But don't you change one hair for me Not if you care for me Stay, little Valentine, stay Each day is Valentine's day A Andro joj je odgovorio: I've got you under my skin Frank Sinatra & Bono Vox I've got you under my skin I've got you deep in the heart of me So deep in my heart, that you're really a part of me I've got you under my skin I've tried so not to give in I've said to myself this affair never will go so well But why should I try to resist, when, baby, will I know than well That I've got you under my skin I'd sacrifice anything come what might For the sake of having you near In spite of a warning voice that comes in the night And repeats, repeats in my ear Don't you know, you fool, you never can win Use your mentality, wake up to reality But each time I do, just the thought of you Makes me stop before I begin 'cause I've got you under my skin Na to Megan ništa nije rekla... zagledala se Andri duboko, duboko u oči... sekunde su crpile snagu minuta, minute snagu sati... naslonila se cijelim svojim tijelom na njega... i šutjela... Međutim, vjetar je vrištio: She's Lost Control (album 'Unknown Pleasures') Joy Division Confusion in her eyes that says it all. She's lost control. And she's clinging to the nearest passer by, She's lost control. And she gave away the secrets of her past, And said I've lost control again, And a voice that told her when and where to act, She said I've lost control again. And she turned around and took me by the hand and said, I've lost control again. And how I'll never know just why or understand, She said I've lost control again. And she screamed out kicking on her side and said, I've lost control again. And seized up on the floor, I thought she'd die. She said I've lost control. She's lost control again. She's lost control. She's lost control again. She's lost control. Well I had to phone her friend to state my case, And say she's lost control again. And she showed up all the errors and mistakes, And said I've lost control again. But she expressed herself in many different ways, Until she lost control again. And walked upon the edge of no escape, And laughed I've lost control. She's lost control again. She's lost control. She's lost control again. She's lost control. Andro je, nježno, trima prstima svoje desne ruke dodirnuo neukroćeni Pramen Meganine kose boje svježe rastaljenog bakra... I tada joj je rekao: Fly me to the Moon Frank Sinatra Fly me to the Moon Let me sing among those stars Let me see what spring is like On Jupiter and Mars In other words, hold my hand In other words, baby kiss me Fill my heart with song Let me sing for ever more You are all I long for All I worship and adore In other words, please be true In other words, I love you Daljnje riječi nisu više bile potrebne... Misli su im ključale, bili su uzajamno okupirani jedno drugime... njihova je čežnja za uzajamnošću bila na vrhuncu i Andro je, odbacivši i zgazivši opušak cigarete, desnom rukom nježno primio Megan ispod brade, a vanjskim je bridovima prstiju lijeve rukom milovao njeno užareno lice... da bi, odmah zatim, uhvatio njeno lice svojim otvorenim dlanovima i primakao ga svome, spojivši ih tako, neporecivo i u vječnosti milisekundi, u jedan krajnje senzualan i ekstatički poljubac... Istog je trena u njihovim srcima nastupila intenzivna oluja... Vanessa-Mae - Storm Dok su se zvuci električne violine vođeni sigurnom rukom kroz punoću Vivaldijevih taktova maestralno i ceremonijalo izmjenjivali, oni su, izgubljeni za ostatak svijeta, stajali u osami od ljudi, tako sami... njih dvoje - okruženi nepreglednim Mediteranom... Cjelovi su se izmjenjivali i nije se znalo tko je započeo s tom opasnom igrom... tko je bio onaj koji je povukao usudni potez... a to nije ni bilo bitno... znali su da su Jedno... ma koliko to dugo taj trenutak trajao... Uhvativši ga za ruku, Megan ga je povela se sobom u unutrašnjost broda... prema njenoj kabini, rekavši: Into My Arms Nick Cave & The Bed Seeds I don't believe in an interventionist God But I know, darling, that you do But if I did I would kneel down and ask Him Not to intervene when it came to you Not to touch a hair on your head To leave you as you are And if He felt He had to direct you Then direct you into my arms Into my arms, O Lord Into my arms, O Lord Into my arms, O Lord Into my arms And I don't believe in the existence of angels But looking at you I wonder if that's true But if I did I would summon them together And ask them to watch over you To each burn a candle for you To make bright and clear your path And to walk, like Christ, in grace and love And guide you into my arms Into my arms, O Lord Into my arms, O Lord Into my arms, O Lord Into my arms And I believe in Love And I know that you do too And I believe in some kind of path That we can walk down, me and you So keep your candles burning And make her journey bright and pure That she will keep returning Always and evermore Into my arms, O Lord Into my arms, O Lord Into my arms, O Lord Into my arms A Andro joj je uzvratio, najjednostavnije što je mogao i znao... Urban – Odlučio sam da te volim Došavši gotovo do vrata njene kabine, Andro je se naglo zaustavio, i izvukao svoju ruku iz njene... Netremice ju je gledao, tražeći razloga u njenim očima, da se pokupi... da nestane... da pobjegne glavom bez obzira, dok je još za vremena... no, Megan ga je uhvatila za ramena, okrenula ga, zajedno sa samom sobom, oko njegove osi i on je gotovo pao na pod, ionako izluđen od prejakih emocija, koje si je nakon Lovorke obećao zabraniti ikada više dopustiti... Ah, puste tlapnje!!! Megan ga je pritisnula za zid kabine... i strasno ga poljubila... AD: - Megan, već je skoro jedan poslije ponoći... vrlo je kasno... noć je i svi spavaju... MG: - Zar ti ne znaš da noć pripada ljubavnicima? Because the Night (album 'MTV Unplugged' 10,000 Maniacs Take me now, baby, here as I am Hold me close, try and understand Desire is hunger is the fire I breathe Love is a banquet on which we feed Come on now, try and understand The way I feel under your command Take my hand, come under cover They can't hurt you now Because the night belongs to lovers Because the night belongs to lust Because the night belongs to lovers Because the night belongs to us Have I doubt, baby, when I'm alone Love is a ringa a telephone Love is an angel, disguised as lust Here in our bed 'til the morning comes Come on now, try and understand The way I feel under your command Take my hand, come under cover They can't hurt you now Because the night belongs to lovers Because the night belongs to lust Because the night belongs to lovers Because the night belongs to us With love we sleep, with doubt the vicious circle turns, and burns Without you, I cannot live, forgive the yearning burning I believe in love too real to feel, take me now, take me now, take me now Because the night belongs to lovers Because the night belongs to lust Because the night belongs to lovers Because the night belongs to us I posljednji su Androvi ešaloni obrane popustili... Dok je Megan čeprkala po torbici tražeći ključ njene kabine, Andro joj je, sada već potpuno raspamećeno grickao uho, milovao vrat i igrao se Pramenom... sada je već bio potpuno izgubljen... i nije mu bilo stalo ni do koga... ni do čega... osim do Megan... Ponudio joj je časni uzmak, no ona ga je s indignacijom odbila... i radi toga je Andri bilo neizmjerno drago... Megan ga je, sada konačno s ključem u rukama, zaljubljeno gledala... Andro ju je privukao k sebi... obuhvatio je rukama njena ramena i leđa... dijagonalno, svojom lijevo rukom njeno desno rame, i obrnuto, i privukao je k sebi, zabacujući glavu unatrag, očekujući spasonosni poljubac koji nije izostao... koji je trajao u vremenu... a kojeg je, konačno, nakon nekoliko desetaka sekundi, prekinuo tihi, puteni smijeh nekih drugih ljubavnika koji su, u polumraku hodnika, tražili put do svoje sobe... I tada je Megan jednostavno rekla: Touch and Go – Would You...? Andro se samo zaljubljeno nasmiješio.... Vrata su popustila pred nesmiljenim atakom ključa... ušli su u njenu kabinu i Megan je, željna dodira, milovanja i nježnosti, počela otpuštati Andrinu kravatu... Andro je, ruku spuštenih na njene bokove, koje je milovao otvorenih dlanova, sporim, ritmičkim pokretima, i dalje ljubio njen vrat... Nakon što je kravata, razvezana, zmijski kliznula na pod kabine, Megan se latila dugmadi... Bez prevelikog otpora, dugmad Androve košulje kapitulirala je redom... jedno dugme za drugim... Megan milosti nije imala... a da je i imala... ne bi je dala... Kada je i posljednje dugme stajalo samo, u svojoj goloj otkopčanosti, Megan je jednostavnim pokretom ruku strgnula košulju s njegovih pleća... Blaga svježina noći samo je upotpunjavala Andrinu tihu čežnju i želju... želju za konačnim i definitivnim spajanjem... Andro je blagim pokretom okrenuo Megan leđima prema sebi... dodirujući je blago, s njenih je bokova očajno polako prešao na njen trbuh, a onda, milimetar po milimetar, nezaustavljivo krenuo prema njenim grudima, koje je tek ovlaš dotaknuo... i zaustavio se na njenim ramenima... podigao je nekoliko vlasi bakrene kose koja je prekrivala sniježno bijeli vrat i zagubio se poljupcina... na njenom vratu... u meandrima njene drage kose... Megan se naslonila na njegovo rame, žudno iščekujući rasplet ove iscrpljujuće, slatke igre... I tada je Andro, polaganim, ali odlučnim pokretom ruke, otvorio patent njene haljine, koja ja bezrječno spala na pod... a iz koje je, ponosno, i ni u kom slučaju ponizno ili skromno, iskoračila Megan... Kao da joj je egzistencija u pitanju, Megan je dohvatila pojas na Andrinim hlačama i nestrpljive, brzajuće ruke, u dva ga je, odlučna i usudna poteza Oslobodila... I Andro je stajao ispred Megan... i Megan je stajala pred Androm... i njihove su ruke počele diligencioznu, nezaustavljivu ekspediciju... poljupci su se nizali u vrtoglavom ritmu, i Andro je na trenutak osjetio obezglavljujuću vrtoglavicu koja je prijetila akutnom nesvjesticom... uzeo je Megan za ruku... i doveo do kreveta na koji su, oboje, poslušno i meko legli... U smiraju tišine noći, Andro je dodirivao njeno krhko, a opet žilavo tijelo, a Megan je na njegove dodire uzvraćala senzualnim kruženjem kažiprsta po njegovim grudima... Iz njihovih je tijela sukljala strašna, opaka plazma, no ona ih nije plašila, već je, usmjeravajući se u jednu jedinu točku njihovih stopljenih tijela koja su govorila neizrecivom senzualnošću, prijetila latentnom i kataklizmičkom eksplozijom duša, koja je mogla biti pogubna svima... osim njima samima... Nisu samo vodili ljubav... jednostavno: voljeli su se - dugo, sveobuhvatno i bez ostataka... Nakon što su klonuli, otupljeli posvemašnjim ekstatičkim iskustvom duha i tijela, ležali su dugo, dugo, isprepleteni u prostoru... isprepleteni u vremenu... zagrljeni, zamršenih prstiju ruku... Zora je bila tik pred dolaskom... valjalo je zaključiti ovo vrhunaravno iskustvo... AD: - Trebao bih se istuširati i poći... MG: - Da... uskoro će svanuti... Andro je ustao s kreveta, ne srameći se svoje, gotovo bestjelesne, neobučenosti... krenuo je prema tušu, a Megan je s poda podigla njegovu, njoj nekoliko brojeva preveliku košulju... stavljajući je na sebe, htjela je u jednoj senzualnoj i kratkoj sekundi udahnuti sav njegov miris, miris njegovog tijela, miris njegovog, blago slatkastog, parfema... miris njegove duše... A kada je Andro izašao iz tuša, rekao je Megan, koja je sjedila na krevetu: AD: - Sada će mi trebati košulja... MG: - E paaaa... onda dođi i uzmi je... Kad se Andro približio, Megan ga je lagano pljesnula po stražnjci, smijući se od srca... AD: - E paaaa... sad se čuvaj... dobit ćeš ono što si i tražila... MG: - Hahaha... pusta obećanja... Andro je sjeo na krevet i strgnuo svoju košulju s Megan... i ritual je mogao ponovno započeti... točno tamo gdje je prethodni put stao... Sat vremena nakon toga, Andro je ležao uz Megan, njihova su se tijela jedva vidljivo, međutim jako osjetno dodirivala: AD: - Dat ću ti košulju, ali, sada moram doći do kabine... ne mogu baš hodati brodom neodjeven... MG: - Držim te za riječ... Andro je, konačno, bio sretan... njegova je sreća bila više od neutažive putene želje... bio je sretan zato što je Megan držao za ruku... njihovi su mu isprepleteni prsti bili dovoljan dokaz... a više od toga Andro nije tražio, a niti želio... Želio joj je pokloniti nešto posebno, jedinstveno i neponovljivo... želio joj je dati... Šal Od Svile Haustor – Šal od svile I sve je... ali ovaj put, kao nikada do sada... bilo dobro... ---------- (*1) eng. – slušaj najglasnije!!! (*2) fran. – korakom od pola metra (*3) eng. – morski dan, dan tijekom kojega brod ne dotiče nijednu luku (*4) eng. – crew party – vrsta zabave, diskotečnog tipa, koja se, u pravilu, održavala nakon sea daya (v.! (*1), Op. A), obično u ne previše osvjetljenoj, zadimljenoj prostoriji crew bara (v.! (*5), Op. A), uz prisustvo prilično glasne glazbe... nešto najsličnije čajanci, iako... ipak malo opakijeg karaktera [ :)) Op. A.] (*5) eng. – konverzacija: IM: - Da li ja to čujem (tvoje) obećanje? AD: - Mhda... (*6) eng. – bar koji je na brodu predviđen za slobodno vrijeme, druženje i razonodu posade broda (*7) španj. - tekst pjesme, [prijevod/prepjev: A.D.] Nježno Elvis Crespo Nježno, poljubi me jer želim ćutit' tvoje usne koje me iznova ljube Nježno, poljubi me jer želim ćutit' tvoje usne koje me iznova ljube (Nježno) Ljubi, ljubi me (Nježno) Iznova me ljubi (Nježno) jer želim ćutit' tvoje usne (Nježno) Koje me iznova ljube (Nježno) Ljubi, ljubi me (Nježno) ljubi me bar malo (Nježno) Ljubi, ljubi, ljubi, ljubi me (Nježno) Još jedan tren Malena, dolazi 'vamo!!! Kada ti me ljubiš kao da sam u zraku i zato kad te vidim počinjem te ljubit' i ako se rastaneš od mene, ja se budim iz krasnog sna kojeg mi tvoji poljupci daju Nježno, poljubi me (Jer želim ćutit' tvoje usne) koje me iznova ljube Nježno, zbore! (Poljubi me) Jer je želim ćutit' tvoje usne koje me iznova ljube Poljubi me najnježnije, bez žurbe i s mirom, dubok mi poljubac daj da mi dođe do duše Još jedan mi poljubac daj, jer u moja usta stane poljubi me vrlo polako, poljubac nježan mi daj Nježno, poljubi me jer želim ćutit' tvoje usne koje me iznova ljube Nježno, poljubi me jer želim ćutit' tvoje usne koje me iznova ljube (Nježno) Tvoje usne drže (Nježno) Ovu tajnu (Nježno) Ja ljubim i ljubim (Nježno) I ne nalazim ju (Nježno) Poljubac nježan (Nježno) Za njim ja žudim (Nježno) Poljubac tvoj (Nježno) Ono je što želim... Daj mi ga! (Nježno) I ja se pitam (Nježno) Što je u poljupcima tvojim (Nježno) Pokušavam pobjeć' (Nježno) I osjećam se uhvaćeno (Nježno) Ljubi, ljubi, ljubi me bar malo (Nježno) Ljubi, ljubi, ljubi, ljubi me Još jedan trenutak ... Daj mi ga! (Nježno) Ljubi, ljubi me (Nježno) Iznova me ljubi (Nježno) Jer ja želim ćutit' tvoje usne (Nježno) koje me nježno ljube (Nježno) Osjećajno (Nježno) Prijazno (Nježno) Slatko Puno me ljubi, bez žurbe i s mirom poljubac dubok mi daj koji dopire mi do duše Približi, približi se, nek te nije strah samo, kažem ti, jedno ja želim Poljubi me Nježno... |