YouTube ---> Rnda-ta-rnda-rnda
|
Svekolikoj blogerskoj populaciji s ponosom donosim moj prvi (pravi) post. (O usudbenim silnicama koje su me dovele do blogiranja, nekom drugom zgodom...) Zašto prvi pravi? Pa, eto... prva dva posta koja sam objavio, koristio sam kao neku vrstu eksperimentalne emisije... da vidim kako sve to funkcionira, a da se previše ne osramotim :) I tako, razmišljajući o tome o kome/čemu bi bilo zgodno razglabati u prvom oficijelnom postu, dođoh ja i do konkretnog zaključka, ali me uto nešto omelo, i to kako slijedi: Čitah danas na news site-u/portalu o virtualnom 'ratu' na relaciji CRO-SLO i obrnuto... Ma mislim si ja, ono... čime se to ljudi zamaraju??? No, kada ta situacija već postoji, hoću li to odignorirati kao i milijun drugih sličnih ili različitih situacija i tema... ili ću konačno progovoriti, pa makar na lakat... Ma progovorit ću, baš me boli briga... ('Well, it's gonna be a looong, looong, loooooong post', Op. A.) Daklem... Prije svega, kako biste bolje poimali moj stav o cijeloj toj priči, dopustite mi kraću digresiju: ('Bit će ih još mnogo, mnogo :) – I'm sorry, but j*** ga:)' Op. A.) rođen sam u Čakovcu, no živim u Umagu od mojih vrlo-najmlađih dana. Oba grada u blizini granice, kako nekoć u ex-YU, tako i dan-danas. I uvjetovan takovim geo-strateškim pozicioniranjem moje osobe u Univerzumu, od najranijih dana spoznah pojam granice kao takve, kao i limita koja ona sama po sebi donosi. Sjećam se obiteljskih odlazaka u shopping u Trst, tanko rezane mortadele i fenomenalne Fante u limenci (to su moje male madeleine!!!)… nikad poslije nisam pio tako dobru Fantu… U povratku bih nerijetko, prolazeći malograničnim prijelazom Plavje u blizini Škofija, gledao staru kuću građenu u istarskom stilu, kroz koju je prolazila granična linija između Italije i SFRJ. Meni, (klincu od kojih 5-6-7-8 godina) je to bilo jako čudno… uđeš u kuću u Jugoslaviji, a izađeš na drugoj strani, u Italiji… I tada sam počeo zamišljati… kako bi to izgledalo da granica jednostavno ne postoji… da se može slobodno kretati bez potrebe za nekakvim pasošima (da, da, tada se to tako zvalo… a kako govorim u prošlom vremenu, zvat ću stvari onako kako su se nekada i zvale), propusnicama itd… Moglo bi se reći da sam bio vrlo europski nastrojen za to doba :) (govorimo o polovini 70-ih godina prošlog stoljeća… thirty and some years ago…) OK, granica dakle… toliko odiozna kako u praktičnom, tako i u misaonom smislu… Nikada nisam volio sputavanja bilo kakve vrste… Pa tako ni granice… a k tome i u ovo doba, doba posvemašnjeg ukrupnjivanja Europe… A iz granica proizlaze i pogranični problemi, koji osciliraju u skladu s dnevno-političkim potrebama jedne i/ili druge strane. Često se pitam da li političke elite s jedne i druge strane vide 'the broad picture' - u ovom slučaju samo nekoliko godina unaprijed, kada će pitanje razgraničenja između Slovenije i Hrvatske biti isto toliko sporedno kao i pitanje razgraničenja između Italije i Austrije, Austrije i Njemačke, itd… Da se razumijemo - nipošto nisam pobornik davanja bilo kakovih teritorijalnih ustupaka Sloveniji kako bi se (konačno!) riješio problem koji traje već dobrih 15-ak godina, i to iz vrlo jednostavnog razloga: veteran sam Domovinskog rata i sama primisao na nekakvo trgovanje teritorijem mi je ne samo mrska, već i nezamisliva… pa makar i u vidu qui pro quo solucija… Kako dalje? Jednostavno… Uz respektiranje principa ekvidistance jurisdikcije jedne odnosno druge države, proglasiti kondominij nad spornim teritorijem, gospodariti zajednički i zajednički dijeliti odgovornost… Ionako će se, u perspektivi približavanja i budućeg članstva Hrvatske u EU, de facto, sve i svesti na to… Međutim, ako se taj problem riješi, što onda??? Koji će novi kamen postati kamen smutnje? Što će se otvoriti kao novi, nepremostivi problem? Zašto je nužno potrebno postojanje samih problema? Opet jednostavno: da nije komplicirano, ne bi bilo zanimljivo! Ima tu jedna stvar koja me jako smeta, a to je nastup slovenskih političara s pozicije sile… pa to je u stvari mobbing, zar ne??? Zašto to, konačno, ne nazovemo pravim imenom? Pogledao sam i onaj novi slovenski video-uradak, 'odgovor' autora SlovenecSebastian na video Franje111, te se ne mogu suzdržati a da ne iskomentiram jednu ordinarnu glupost: tumačenje zašto je Zagorje (i to je krivo napisao!), u stvari, bilo slovenska jezična regija, i to temeljem toga što imena mnogih sela završavaju na –nec, kao u slovenec!!! Budibogsnama!!! Slijedom iste iskrivljene logike mogli bi reći da je cijela Slovenija, u stvari, sastavni dio hrvatskog jezičnog korpusa, zato što mnoga slovenska prezimena završavaju na -ič = -ić (slovenski jezik ne poznaje slova 'ć'). I to ne samo prezimena ljudi koji su u Sloveniju došli raditi poglavito nakon Drugog Svjetskog Rata, dakle oni koje naši susjedi laskavo imenuju južnjacima u soft, a čifutima u hard varijanti, već i vodećeg slovenskog jezikoslovca, dr.-a Jožu Toporišiča, rođenog u Mostecu kod Brežica… Što me podsjetilo na jednu anegdotu koja zaslužuje digresiju… naime, s likom i djelom dr.-a Toporišiča sam se upoznao tijekom mog kratkog bivanja na ljubljanskom FSPN-u (Fakulteta za Sociologijo, Politologijo in Novinarstvo), danas FDV (Fakulteta za Družbene Vede = Fakultet društvenih znanosti), kada je velika većina tadašnjih kolega studenata padala u komu, zato što: - Kva se je zgodilo? - Pust' me, pizda, dons piš'mo vej'ce!!! ('Licentia poetica, opus citatum', uz ispriku svekolikom pučanstvu na grubin ričima, Op.A.:) A ja si mislim: ma kakove su to bolan, vej'ce, što mu to dođe?!? Kad ono, skontah… vejice, a zarezi, dakle… Zarezi su uzrok frke… pa gje je tu bedara??? Ne znate staviti zareze kamo im je mjesto??? S time u svezi… sjećam se da je Mladina kroz jedan duži period 'tjerala šegu' s ranije navedenim gosp. dr.-om, predstavljajući ga kao 'autora slovenske gramatike, dr.-a Jožu Toporišića iz sela Toporište kraj Velike Kladuše' (citat po sjećanju… Op.A.) Eh, daaa… Mladina… it sure birngs back memories… na drage ljude, mahom slovence, s kojima sam se tijekom vojnog roka u bivšoj JNA nekako uvijek najbolje slagao… i s kojima smo krišom čitali prokrijumčarenu Mladinu… i skoro završili kod bezbednjaka (oficira za obezbeđenje)… Ha-ha-ha… mladost ludost… nije to bilo baš tako bezazleno kako sada izgleda… U ex-JNA sam bio 1988/89 godine, u Peći, frka se već počela nazirati… za one s dugim povijesnim pamćenjem kao što sam i ja – samo jedan kratak podsjetnik… Cankarjev Dom… suđenje JBTZ (Janša, Borštner, Tasić, Zavrl), 2. kosovska intifada, veeelika frka za koju se izvan Kosova uopće nije ni znalo, a u principu, meni je to bila svojevrsna uvertira zbivanjima koja su se kasnije dogodila kod nas… Zanimljivo, od svih problema koje je uzrokovalo izvanredno stanje na rubu više ili manje otvorenih sukoba, od svih sranja itd., sjećam se samo lijepih stvari, konkretno, prijateljstva s ljudima s kojima sam, kao što to često i bude, nakon dugog niza godina, uglavnom izgubio kontakt… Zbog čega mi je ljudski, iskreno žao… Pa si onda mislim… ma baš me briga što nasilnici vrijeđaju druge ljude, bez obzira na posljedice… i drago mi je što su naši video-odgovori na te niske provokacije bili vrlo smireni i afirmativno nastrojeni :) Hrvaška gre naprej!!! :) A kako je riječ o nekoj vrsti igre asocijacija, koja u mom umu ima jedno vrlo povezano i smisleno vrijemesljeđe, završit ću sa Radenskom: Na žalost, ne sjećam se cijelog teksta :( Help needed!!! :) - ??? (SLO) - Haj, krijepi duuušu (BIH?) - ??? (CRO, poštar na biciklu, ako se ne varam) - Bre, ova voda Radenska, sve nas osvežava (SRB) - [Rnda-ta-rnda-rnda, Rnda-ta-rnda-rnda] {ovo je bila samo ritam-sekcija, taj komad teksta nikada nisam skužio:)} (Kosovë) - Krijepi dušu, osvježuje (CG) - Radenska spojuva (MAK) Eto, to su oni za koje se tvrdi da su dotukli eSeFeRJot… kovači reklamnog bratstva i jedinstva :) In the next episode: Ja Mrrrzim Times New Roman!!! Stay tuned!!! :) |