| < | srpanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Ploče su (u moje vrjeme) bile silno zanimljiv gradić: pravo malo misto, ali bez starosjedilaca i ikakve tradicije. Imali smo dva kina (jedno u domu JNA), gimnaziju i školu učenika u privredi (šegrtsku) i jedan hotel. Gradić se sastojao od dva prostorno odivojena dijela. Sjevero-zapadno od zaljeva (putničke luke) bila je većina stambenih zgrada, škole i par dućana. S jugoistočne strane bilo je manje stambenih zgrada, ali gotovo svi centralni sadržaji. Kada je izgrađena pruga normalnog kolosjeka Ploče su postale glavni izlaz na more za Hercegovinu i veći dio Bosne. U to su vrijeme putnički brodovi još bili važnije prijevozno sredstvo od autobusa, pa su u gimnaziju svako jutro "Tuhobićem" doplovili đaci iz nakoliko sela Makarskog primorja te Trpnja i okolice. Iz naselja u donjoj Neretvi učenici su putovali vlakom. Tako smo imali pored "domaćih" još "brodare" i "vozare". Škola mi je baš ostala u lijepoj uspomeni. U razredu sam uglavnom bio pažljiv pa nisam morao kući puno učiti, a uvijek sam bio odlikaš. No nema ruža bez trnja. U završnom razredu osnovne (onda se to zvalo "mala matura") imali smo specijalca iz zemljopisa. Koliko se sjećam zvao se Nemo. Još i danas pamtim neke od njegovih bisera: "Južna obala Francuske ima izlaz na more" i "Takozvane zgrade". Svoje je komplekse i frustracije iskaljivao na nama pa sam ja i ja nastradao. Možda je glavni razlog bio to što mi je otac bio u školskom vijeću pa se je svojim oštrim jezikom zamjerio ravnatelju i možda još ponekom od nastavnika, no rezultat je bio da sam pored desetak petica dobio jedinicu iz zemljopisa i morao na popravni ispit. Možda je to bila lekcija (osveta) mom ocu, ali mene je to strašno pogodilo. |