Ponuda koju ne možete odbiti

Instant gratification

Muzika je opasna, a ja živim od nje. Muzika je opasna zato što sa njom vodim ljubav, a to nije prirodno. Muzika je opasna, zato što daje trenutno zadovoljenje. Neko se trenutno zadovolji u prolaznom seksu, neko u alkoholu, neko zapali „džoint“... Ja, slušam muziku! Ona je moj autentičan grijeh, pa ne tražim oprost; ostanem li bez nje izgubit ću vlastiti identitet; a onda i grijeh gubi svoju funkciju u Općoj Priči.

No, ja sam živio dok sam slušao, baš – punim plućima disao. Opet, pjesma se završi, a tebi je život dat. Pa mu se okreneš bez muzike. Nastaviš kretanje da ostaneš stable. Tražiš put, tražiš way... . Tražiš straight... Tražio, tražio, tražio... Došao do nekog rješenja. Malo se sredio i nastavio dalje. Rekao sebi: „Neka antičke simbolike za predavanja na postdiplomskom, nije potrebna svakodnevnom životu!” A, jebi ga, jeste! Potreban je taj point, sa kojeg krećeš i kome se vraćaš, univerzalne vrijednosti postoje, iz iskona smo došli, njemu se vraćamo. Je li stvarno u formi suština?

Muzika jeste trenutno zadovoljenje, ali i vječno. Pa, šta ćemo sad?

(Nekoliko je muškaraca na ovome svijetu koje volim, koje sam spreman slijediti, učiti od njih. Prvi među njima je Peter Cox. Zato njega uvijek spominjem. Ovdje ću spomenuti još jednog – Sting.)

...
But what will make me yours
Are a million deadly spores
Formed by lovers' ancient art
That go straight to my heart
...
If it's a future world we fear
We have tomorrow's seeds right here
For you can hold them in your hand
Or let them fall into the sand

But if our love is pure
The only thing of which we're sure
Then you can play your part
And go straight to my heart
...
You're the bright star in my chart
You go straight to my heart

La vita e bella… Divno je znati da nisi sam na ovome svijetu.