parlaonica

Svj njegovi prijatelji - djeca iz najbližeg komšiluka - bili
su djeca lokalne "elite" - djeca liječnika, zubara, učitelja, milicajaca, crvenih čelnika...
U tome se je posebno isticao jedan dječak, danas
pokojni, sin milicajca, koji je, osim treniranja svojih "borilačkih" vještina i dokazivanja snage svojih mišića na dječarcu, veoma često dječarca nazivao ustašom.
Zbog svega toga, dječarac se je počeo družiti sa dva
dječaka iz ulice, djecom jedne udovice, koja je svoj život posvetila svojoj djeci, poljoprivredi i blagu u štali.
Največi dio svog slobodnog vremena dječarac je
provodio u njihovom dvorištu, u igri ili pak pomažući
im oko poslova u štali, dvorištu ili cijepanju i spremanju drva.
Pošavši, u novoj sredini, u prvi razred osnovne škole,
život mu poprima drukčiji tjek.
Iako je, zbog svoje zaigranosti, žvosti, da nekažem hiperaktivnosti, znao zanemariti, "zaboraviti" neku od školskih obveza bio je vrlodobar đak.
U višim razredima osnovne škole posebno se isticao u znanju iz kemije, biologije i zemljopisa i povjesti.
Zbog te njegove zaigranosti i živosti, a u želji da dječarca
prisile da svoje obveze izvršava bez ostatka, roditelji su
ga počeli zaključavati u stan. Kako su radili niti sto metara
od stana, za marendu bi ga majka došla "prekontrolirati",
a kada je imao školu poslije podne, puštala bi ga iz stana tek pred odlazak u školu.