I`m not A bitch, I`m THE bitch!
11.01.2007., četvrtak
I`m sorry, I just don`t believe in love...
|
Ljubav... Što uopće je ljubav i postoji li objašnjenje pojma: sretna, uzvračena, obostrana ljubav i postoji li ona u stvarnome svijetu, životu? Ne znam... Voljela sam dva puta u životu... S prvom osobom sam uvijek bila frendica, možda je to prijateljstvo u jednom trenutku prešlo granice i postalo nešto više... Nisam sigurna... I dan danas smo prijatelji, iako nam se oči zasjaje svaki put kada se pogledamo, to ne znači ništa, samo stare rane, samo stara pjesma, samo stara ljubav... Izbljedjela sječanja, neizrećene riječi, zametene misli, zaborav.... Druga osoba... Hm, kao što je Ivona spomenula u svome postu, pa... nosio je masku koja me je uspjela zavarati... Ja sam vjerovala, voljela sam, toliko sam voljela i nisam vidjela istinu... Jednostavno je nisam vidjela... Kada danas vidim tu osobu, samo okrenem glavu... Jednostavno ne mogu gledati njegov osmjeh i to lice na kojemu velikim krvavim slovima piše: Kako sam ju samo zavarao... Možda i dalje srce zaboli kada čujem to ime, ali ljubavi više nema, samo mržnja koja je ispunila moje srce i ispunila hladnu prazninu te je učinila još hladnijom... Te dvije riječi "volim te" izgovorila sam jednom, jednoj osobi, ali bilo je to davno... Danas te riječi izgovaram svojoj najboljoj frendici jer joj time želim dokazati koliko je volim i koliko mi znači što je tu pokraj mene... Evo, Lora, volim te... I kada vam u komentaru napišem da vas volim to nije samo skup riječi koja mi je postala uobičajena... Ne, stvarno vas volim i stvarno mi puno značite i cijenim vas... I što je toliko posebno u ljubavi? Tko su uopće prinčevi i gdje su im bijeli konji? Postoje li oni u današnjem svijetu ili danas postoje samo konji koji voze skupe aute? I da li vrijedi uopće krenuti dalje ako se toliko bojite da vam netko tamo vani, u velikome svijetu ne slomi vaše malo srce? Što ako ste zbog te ljubavi krvarili, plakali, bojali se i izgubili volju za životom, izgubili vjeru u ljude, u sebe? Što ako se to dogodi, gdje onda nestane sva čarolija i ljepota o kojoj su nam majke pričale dok smo bili mali? I tko će uopće pamtiti, vas male, koji ste nekad davno voljeli idiota? Tko će se vas sjetiti? Možda ne ta osoba, možda ne taj idiot, ali ja hoću, i biti ću tu da vam brišem krvave ruke, bit će tu da vam brišem suze... Jer zlo se može pobijediti... I koliko god bilo teško, pa makar izgubili život u borbi, ne odustajte... Jer veliko stvari su one koje se pamte, uvijek će se pamtiti... Zato ne plačite ako je gotovo, nešto novo će započeti... I ne plačite ako vas ne voli, netko drugi umire za vama... I ne plačite ako ste sami, ja ću vas se sjetiti... --------------------------------------------------------------------------------------------------- Nije bitno ako ne shvatite, nije bitno ako ne želite razumjeti jer ima onih koji hoće, nije bitno ako mi se često čini da nitko zapravo ni ne čita moje postove jer ih pišem za sebe i one koji su voljni čuti plač života i krik koji zove u pomoč... --------------------------------------------------------------------------------------------------- I ja nisam tužna, nisam sama, samo se bojim da to ne postanem... Ali u mojim očima plamti strast, u dodiru nježnost i toplina a u srcu ljubav koja nikad neće biti uzvračena.... A ja i dalje živim... I dalje volim... Jer sam sretna.... Tako sretna... --------------------------------------------------------------------------------------------------- |
- 18:17 - Komentari (49) - Isprintaj - #
Siječanj 2007 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Spirit in a material world
Something about me...
Name: Matea Amalia Age: 15 I am a spirit in a material world... My life is a long road... It`s always tomorow, but tomorow never comes until it`s to late... Believe in your life... Trust your heart... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||