11.03.2013. 15:04
taman.
volim naše dodire u kojima se izgubimo.gdje nestane vrijeme i prostor ...i gdje nam je i sav zrak malo, da bi mogli disati.
ljubiš me, a cijelo mi tijelo podrhtava.
Prstima mi prolaziš kroz kosu - pa se opet vratiš na lice.
gledaš me. Prelazim ti prstima preko lica. ''Lažeš'' - kažeš.
nasmijem se, a ti imitiraš moj osmijeh. ''Ne lažeš'' - kažem.
nastavljamo gdje smo stali. Tvoj grub stisak od kojeg zastaje dah.
tvoji su poljupci rasuti po svuda.
sve to tako odgovara. sve je tako taman.
Kad bih barem mogla sve te emocije, neizgovorene riječi strpati u jednu vreću pa da ju nosim svuda sa sobom.
i da, kad te nema ...sve to porazbacam po prostoru.
mene je teško voljeti. hvala što uspijevaš. :**
13 Komentara | Print | # | ^
