21.01.2013. 11:54
mhm ..
Vozim se danas vlakom i čitam lektiru. Dosadna je...Pogledavam na lijevo - jer tamo sjedi dečko koji me jako podsjeća na tebe (izgledom). I smijem se. Kradem nekoliko njegovih začuđenih pogleda. I sjetim se...
Sjetim se kada sam prvi put došla kod tebe. Čekao si me, a ja nisam znala gdje. Nisam znala grad, a jedino sam znala gdje se fotograf nalazi. Smijao si se i rekao kako ti ne znaš gdje je taj fotograf i nek ja dođem do banke. Nisam znala gdje je banka, a ti si mi govorio kako me čekaš tamo i nek dođem kako znam. I tako smo razgovarali, a ja sam te tražila.
Sjedio si - kada sam te ugledala. Naravno da je banka bila odmah pored fotografa ali ti mi to nisi htio reći. Dobra fora, priznajem.
Tada, dok sam ti dolazila ususret molila sam Boga da budeš ''dobar'', jer znam da i nisi ostavio dojam kada sam te upoznala. Meni se zbilja rijetki sviđaju. Nisi bio ''dobar''...ali i to je bilo u redu, ionako više nikad nisam htjela doći kod tebe.
I je, prošlo je negdje pet mjeseci otkako se nismo ponovo vidjeli. Ja sam bila skroz zaboravila na tebe, kad si me nazvao da neka se nađemo.
I od tada sam poludjela za tobom i što sad? :)
i zbilja, zaljubljujem se u tebe svaki dan. Sjećaš se da sam ti rekla jednom da si ti baš takva osoba, osoba u koju se zaljubljuje svaki put iznova?
Nedostaje mi da te zovem ljubavi. Nedostaje mi da slušam tebe dok govoriš/pričaš ili štogod.Nedostaješ mi ti...
Digni me - Goran Karan
12 Komentara | Print | # | ^
