13.01.2013. 12:17
Pinokijeva marioneta
i napokon sam se okrenula na pravu stranu i krenula spavati kad je zazvonio... - ti. opet ti. stalno i po svuda te nalazim, a i tamo gdje te nema ti se sada pojavljuješ. shvaćaš?
Zar dno dotaknuti moraš da mi kažeš da me voliš ? ali ja ti nisam u to povjerovala. Odavno ne vjerujem u istinu, jer naučio si me vjerovati u tvoje laže, sjećaš se ?
i kad bi me stvarno volio...bi li to promjenilo išta? Rekao si da, kad bi ja tebe voljela, da bi to omekšalo tvoje hladno srce.
A znaš li što tvoja ljubav čini meni? Čini me slabom...
a ja mrzim nemoć - to je moj sinonim za očaj. Odvartno.
i jučer sam samo tebe htjela. Tražila sam te po prostoru dok su me pjesme kao strelice pikada ravno u sridu pogađale. (baš kao i tebe nedavno...)
....a on mi je jučer usnama bio blizu, toliko blizu da je malo nedostajalo. Nedostajalo je što te usne nisu bile tvoje - a ja tuđe nisam htjela. A bar je jučer bilo lako da moje usne ljubi svatko - a nije. (mogla sam ja, ali ti mi nisi dao.. ;)
(oduvijek sam htjela kupiti drvenu pinokio marinonetu kojom ću moći manipulirati, a sada sam dobila pinokia koji manipulira samnom)
11 Komentara | Print | # | ^
