Cinderella (:

30.11.2012. 11:46

Dobro jutro <3

Već su mi odavno jutra (za)počinjala tvojom porukom za dobro jutro, te pokojim srcem na kraju poruke. Glupo, smiješno ..ali zaista mi je to bilo dovoljno da mi cijeli dan bude sretan.
...
Sada više moja jutra ne (za)počinju tako i polako sam se na to navikla. Pogledam ja na mobitel s vremena na vrijeme - ma o čemu govorim, gledam na mobitel svakih pet minuta: nema tvoje poruke, poziva..nema ničega. Danas je nakon već mnogo jutra zazvonio.Bila sam sigurna da to nisi ti, zašto bi i bio - ti si svoje rekao. I tako uspavano posižem za tim glupim mobitelom kad ono - ti i ono tvoje isto dobro jutro sa srcem na kraju poruke.

...drhtim. I ne znam zašto uvijek drhtim kada si ti u pitanju.Valjda će i to prestati...jednom.

9 Komentara | Print | # | ^

29.11.2012. 14:59

Sve.

Jučer sam zaspala rano. Bilo je oko 3 ujutro.

Otvorila sam prozore, sjela na stolicu, zapalila cigaru.
Jedva sam disala, a od suznih očiju nisam mogla shvatiti jel to pada kiša ili jel to ja plačem. Nije bilo ni bitno.

I ti si bio budan, rekao si mi da nisi dobro. Pitala sam te što ti je, rekao si da nije ništa. Pitao si me što je meni, rekla sam da mi je sve ...

I je, zaista mi je sve.
Sve je počelo a da nismo toga ni bili svjesni. Jer mi nismo htjeli ništa, uvjeravali smo sami sebe da je to samo tako, da nema emocija, da nas nije briga, da smo slobodni, da možemo sve, da nam nije stalo, da si nismo ništa, a bili smo si sve.
Smijala sam se u busevima, dok sam hodala ulicom, smijala sam se stalno i svugdje.

Nisi mi bio ništa, htjela sam da mi ne budeš ništa, a vidi što si mi postao: sve ..

volim se ubit pjesmama..
Wildest moments - Jassie Ware 9 Komentara | Print | # | ^

28.11.2012. 21:37

Kiša.

Htjela sam danas trčati na kiši, onako kako sam trčala sa tobom.
Nakon toga dobila sam temperaturu, nazvala sam te i rekao si mi kako se i ti loše osjećaš.
Rekao si kako bi svejedno opet ponovio, sjećaš li se ?

I neka pada, i sve dok pada ja ću trčati u nadi da i ti trčiš: možda se sretnemo negdje na kiši..

I won't let you go - James Morrison 7 Komentara | Print | # | ^

27.11.2012. 11:51

jesen.

...i u ovoj mi je tišini sve preglasno.
Tražim te na mjestima gdje nikada nisi ni bio, ali svejedno se nadam da ću te pronaći. Slušam ali ne čujem te, a nadam se da ću te opet čuti...nekad.

Ni činjenica da te volim i da sam luda za tobom nije ti bila dovoljna ..
Danas, kada pada kiša, kada vjetar nosi listove ja mislim na tebe. Hodam ulicom i sve je žuto, savršeno..vrijeme koje najviše volim, samo tebe nema..da me zagrliš, da te osjetim ..da hodaš pored mene, da me držiš za ruku. Samo mi to treba. Ništa više ne želim...ništa više osim tebe. A jesen je..

4 Komentara | Print | # | ^

09.11.2012. 19:15

Ti si sve to.

Shvatila sam danas kako uopće ne živim dugo, tek dva desetljeća – što je ništa na ono koliko znam, i na to koliko sam toga u životu probala i doživjela, a opet – što je ništa za sve ono što ću tek naučit i doživjet. Valjda ljudi pamte samo loše stvari.

Njega ne mogu pamtiti po ničemu lošemu.

Tako mi se sviđa. Sretna sam kada sam u njegovom zagrljaju i tek tada mi sve ima smisla. Vrijeme stane, nitko više nije bitan, a vidim samo njega. Njegove staklene oči, njegov osmijeh ...drhtim dok me gleda, dok me ljubi i baš mu nikada ne mogu odoljeti Htjela sam nekog ispred koga ću stajati, kome ću se nuditi, a tko će me samo pogledati nježnim pogledom i poljubiti. Netko tko će se igrati mojom kosom i tko će me grliti. Tražila sam nekoga tko će samnom tračati na kiši, netko tko će pristati na svake ludosti. Željela sam da slušamo more, gledamo mjesec...nekog tko će me odvesti negdje gdje jedino želim. Netko tko će ležati samnom i smijati se. Sve to je bio on. Sve je to on.

1 Komentara | Print | # | ^

04.11.2012. 19:42

Kasnim.

Htjela sam pisati o svojoj sreći.
O tome kako sam zaista sretna, i sve zbog njega. Htjela sam pisati o njemu koji nije ništa posebno na prvi pogled. O njemu koji, niti ne ostavlja nekakav prvi dojam. Ma lažem, ostavlja ali mene nije impresionirao na prvi pogled, na prvu riječ. Ali to sam ja, sve druge padaju odmah, svih impresionira. Htjela sam pisati o njemu koji je kriv za svaki moj osmijeh – kriv je za sve dobro što mi se događa i moj je najdraži krivac. Neprijatelj kojeg najviše volim od svih neprijatelja. Htjela sam ...
Ali ja sam čekala, jer kad si sretan nemaš vremena to zapisati, nemaš vremena to zabilježiti. Papir mi nikad nije odmicao pa da na njega ne mogu složiti nekoliko riječi, u tome sam dobra. To mi ide. Barem samu sebe uvjeravam da ide..pa ako ništa,barem nekoliko riječi mogu složit kako spada.
On, koji je rekao da sam sam dobra baš ovakva kakva jesam, on, kojem sam drukčija od svih. On koji se bojao samo jednoga: da me ne povrijedi – on me povrijedio. I sada kad klizim iz njegova zagrljaja, i sad dok me ljubi, a usne mu drhte i dok me gleda, a oči mu svjetle ... sada je kraj.
Htjela sam ostati, biti tu gdje mi je najljepše do sada bilo ... ali trudim se vjerovati da je ovo samo još jedna lekcija i ništa drugo: a sve je, osim toga..vjerujte.