Life through my eyes....

Od trenutka kad sam dosla doma nemogu prestati razmisljati o njemu.... Nedostaje mi... Jako... Nedostaje mi njegov dodir radi kojeg bih osjetila trnce po cijelom tijelu... Nedostaje mi njegov topli pogled koji me cinio tako sretnom.. Fali mi njegovo tijelo i njegov um...Fali mi zagrljaj...Fali mi poljubac...Fali mi on i sve sto njega predstavlja.... U ovom trenutku bi dala sve sto treba za jos pokoji trenutak proveden s njim...Pitam se razmislja li on o meni... Razmislja li o tome da bi opet bio sa mnom... Dali mu je ikada znacilo ono sto smo imali i znaci li mu sada ista... Meni znace...Previse...Neznam kako da se rijesim ovih misli o njemu...Kako da ga izbacim iz zivota,ali samo u tom "ljubavnom" smislu... Neznam zaista... Zelim ga zadrzati kao prijatelja,ali nisam sigurna govori li mi to ona moja zaljubljena strana... Neznam... Kada bi ga izgubila kao prijatelja bilo bi mi jako tesko,ali pitanje je razmisljam li tako samo radi toga sto mi toliko znaci... Koliko on meni zapravo znaci...To je prva stvar koju zelim rijesiti u svojoj mutavoj glavi...A mislim da ce to biti najteze.... Ne mogu vise...To je to za danas...



P.S. Jos mjesec dana i bit ce godina dana... Neznam kako cu to izdrzati...