Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
CHICA
MARGO
TAJNOVITA CURA
TE SIENTO
Me desperté llorando
soñé que no volvías
que no llegaba a tiempo
quizás quizá tu despedida
Las lágrimas saladas
mojaban mis mejillas
mi carita empapada
los sueños, los sueños que morían
Te siento en ese beso que no fue
te siento en las ausencias
te siento en los escombros de este amor
que me llenó de penas
te siento en el olvido
te siento en el recuerdo
te siento en cada parte
te siento en todo el cuerpo
No importarán las formas
ni la piel que te pongas
ni cuando, dónde y cómo
ni el nombre, ni el nombre que te nombra
Porque sé que estás cerca
te siento en carne viva
me desperté llorando
y supe, y supe que hoy volvías
Te siento en ese beso que no fue
te siento en las ausencias
te siento en los escombros de este amor
que me llenó de penas
te siento en el olvido
te siento en el recuerdo
te siento en cada parte
te siento en todo el cuerpo
NAJDRAŽE MOJE
Miriše mi na tebe proljeće što dolazi
Da si barem tu, tu na mome ramenu
Da si kraj mene, da te zagrlim,
Samo da te poljubim.
Milo moje kao da si tu
Noću još te sanjam
Na mom jastuku usnama te tražim
Probudim se, pa te zovem
A ti nisi tu, tebe nema tu
Ooooo, tugo nesrećo
Oooooo, tko mi uzeo moje jedino
Tko mi uzeo, moje jedino
Tko ga ljubi reci mi, moja nevjero
Najdraže moje, nije kraj mene
Znam morala sam voljet
Sad kasno je za sve…
Suze krenu same od sebe
Pa se oči tugom napune i boli me ovo srce ludo
Oči prekrijem, lice sakrijem
Da mi ne vide, da još volim te
THE HARDEST THING
I sleep all night
Right by your side
I love to hear your breathing, breathing
The morning light,
I'll lose my eyes
It's favorite time for leavin', leavin'
I know that it seems
Like it's easy for me
O I wish you could feel
What's going on in side
It's the hardest thing I ever have to do,
To walk away from you
When I wanna' hold you,
It's the hardest thing
In every single day
To let you turn away,
I want you to know that,
This is the hardest thing.
Another day is years away,
I close my eyes
To see your face,
The more I wait,
The longer it takes,
It feels like time
Is standing still.
Where ever you go,
Whatever you do
I want you to know that you're on my mind
It's the hardest thing I ever have to do,
To walk away from you
When I wanna' hold you,
It's the hardest thing
In every single day
To let you turn away,
I want you to know that,
This is the hardest thing.
Just let go of your hand
It's the hardest thing
To make you understand that
To love you, feel you
From http://6lyrics.com
Till the time I'll see you again
It's the hardest thing
Ouuuuuu
It's the hardest thing I ever have to do,
To walk away from you
When I wanna hold you,
It's the hardest thing
In every single day
To let you turn away,
I want you to know that,
This is the hardest thing.
I sleep all night
Right by your side
I love to hear your breathing, breathing...
A GDE SMO MI
Opet gledam na sat
koraka tvojih ni senke nema
i jos pokusavam
da nadjem trag tvog parfema
Ruke i postelja hladne k'o led
a secanja lome
ti sada imas nju
ja nemam kome
Ref.
Reci gde je sve
sto drugi nikada imali nisu
kada prestaje ova tuga
Reci gde smo mi
zar nije palo dovoljno suza
da l' je bolja sad neka druga
ČUJEŠ LI
Čuješ li,noću kad se svjetla ugase
Ovu bol,srce kao da ne diše
Spavaj moja ljubavi,samo ne zaboravi
Ja ću da te volim zauvijek
Čuješ li i riječi koje ne izgovorim
Činim sve samo da te ne probudim
Oduvijek i nikad tvoj
Vrijedilo je živjeti za to
Da usne tvoje poljubim
I nježno da te zagrlim
Da ti priznam ljubavi
Da si moje sve
I gdje da nađem srcu lijek
Kad voljet ću te zauvijek
Kad nijedno sjećanje
Nemam bez tebe
Čuješ li i riječi koje ne izgovorim
Činim sve samo da te ne probudim
Oduvijek i nikad tvoj
Vrijedilo je živjeti za to
KAO PRAH
Osjećaš li da čuvam te,
pod svojom kožom skrivam te.
Osjećaš li toplinu tu,
koju noćas sam ti poslala u snu.
Tvoje oči su daleke
kao more beskrajne.
Tu osjećam da je moj dom
tu gdje dolje žive samo po svom.
Kad bi se prosulo
kao prah po mojim rukama.
Vjetar sjevera postao bi moja vodilja,
kao kiša proljetna što lice umiva,
sunce, oblak šta nas razdvaja.
I kako ja sama znam
ne pitaj me sad.
Ljubav daje svijetlost,
daje novi sjaj
Tu osjećam da je moj dom
tu gdje dolje žive samo po svom
UNFAITHFUL
Story of my life
Searching for the right
But it keeps avoiding me
Sorrow in my soul
Cause it seems that wrong
Really loves my company
He's more than a man
And this is more than love
The reason that the sky is blue
The clouds are rolling in
Because I'm gone again
And to him I just can't be true
And I know that he knows I'm unfaithful
And it kills him inside
To know that I am happy with some other guy
I can see him dying
I don't wanna do this anymore
I don't wanna be the reason why
Everytime I walk out the door
I see him die a little more inside
I don't wanna hurt him anymore
I don't wanna take away his life
I don't wanna be...
A murderer
I feel it in the air
As I'm doing my hair
Preparing for another date
A kiss upon my cheek
As he reluctantly
Asks if I'm gonna be out late
I say I won't be long
Just hanging with the girls
A lie I didn't have to tell
Because we both know
Where I'm about to go
And we know it very well
Cause I know that he knows I'm unfaithful
And it kills him inside
To know that I am happy with some other guy
I can see him dying
I don't wanna do this anymore
I don't wanna be the reason why
Everytime I walk out the door
I see him die a little more inside
I don't wanna hurt him anymore
I don't wanna take away his life
I don't wanna be...
A murderer
Our love, his trust
I might as well take a gun and put it to his head
Get it over with
I don't wanna do this
Anymore
Uh
Anymore (anymore)
I don't wanna do this anymore
I don't wanna be the reason why
And everytime I walk out the door
I see him die a little more inside
And I don't wanna hurt him anymore
I don't wanna take away his life
I don't wanna be...
A murderer (a murderer)
CAMBIO DOLOR
Juraría que no se bien lo que quiero
Pero se que moriría si me quedo en la mitad
Por eso vuelo a otros senderos
Para conocer el mundo de verdad
Aún no es tarde pero así me estoy sintiendo
Y aparecen tantos miedos que no me dejan pensa
r Y tengo sueńos de amores nuevos
Y me cuesta imaginar lo que vendrá
Cambio dolor por libertad
Cambio heridas por un sueńo Que me ayude a continua
r Cambio dolor, felicidad
Que la suerte sea suerte Y no algo que no he de alcanzar...
NI UNA SOLA PALABRA
Está gritando
ya sé que no se entera.
El corazón escucha tu cabeza
pero a dónde vas?
Me estás escuchando?
Que hay de tu orgullo?
Qué habíamos quedado?
La noche empieza y con ella mi camino
te busco a solas con mi mejor vestido
pero a dónde estás?
que es lo que ha pasado?
qué es lo que queda despues de tantos ańos?
Miro esos ojos que un día me miraron;
busco tu boca, tus manos, tus abrazos
pero tu no sientes nada
y te desfrazas de cordialidad.
Ni una sola palabra
ni gestos ni miradas apasionadas
ni rastro de los besos que antes me dabas
hasta el amanecer.
Ni una de las sonrisas
por las que cada noche y todos los días
sollozan estos ojos
en lo que ahora, te ves.
Como un juguete que choca contra un muro,
salgo a encontrarte
y me pierdo en cuando busco
una oportunidad, un milagro o un hechizo:
volverme guapa y tú, guapo conmigo.
Frente a los ojos que un día me miraron
pongo mi espalda y aquí unos cuantos pasos
y me apunto otra derrota
mientras mi boca dice "nunca mas".
Ni una sola palabra
ni gestos ni miradas apasionadas
ni rastro de los besos que antes me dabas
hasta el amanecer.
Ni una de las sonrisas
por las que cada noche y todos los días
sollozan estos ojos
en lo que ahora, te ves.
No puede ser, no soy yo.
Me pesa tanto el corazon
por no ser de hielo cuando el cielo
me pide paciencia.
Ni una sola palabra
ni gestos ni miradas apasionadas
ni rastro de los besos que antes me dabas
hasta el amanecer.
Ni una de las sonrisas
por las que cada noche y todos los días
sollozan estos ojos
en lo que ahora, te ves.
Ah-ah-ah-ahha
Ah-ah-ah-ahha
Ah-ah-ah-ahha
Palabras.
četvrtak, 17.01.2008.
Ne znam šta da napišem...
Da, ne znam šta da napišem.
A zašto onda uopće i pišem ovaj blog kad nemam tema, ama baš nikakvih tema da nešto napišem. Inače život mi je dosadan kao i obično, ništa novo, osim što sam se udebljala 3 kg u 2 tjedna i sad imam 46,2 kg....,
wuaaa, kako ih i ne bi imala kad stalno jedem od dosade, a i ruku na srce kuharica sam , pa si stalno nešto ljepo kuham ...
Sad sam baš tako opuštena kod kuće i ništ me ne sekira, spavam do podne, skuham nešto fino, spremam kuću i seku u školu, onda popodne vjesim na netu i max-tvu, il se nekud vozikam autom i tak stalno i naravno puno jedem, a malo pijem...
No, znam ja sve će to prestat čim se zaposlim, a kad će to bit ne znam, a i sad mi je baš lijepo kod kuće da mi se gadi sam pomisao na posao, najradije ne bi ni išla nikud radit-koma....
Još jedna stvar, nikad u životu nisam imala tako puno kila-46, obično je moja kilaža od 43-45 kg, ovo sad je rekord. I nemojte mislit da sam sad neka manekenka, jer nisam, sam sam takve sitne građe i svi se tome čude, no to mi je nasljedno, i moja mama nikad nije imala više od 50 kg, možda jedino kad je bila trudna sa mnom, no dobro nećemo o tome....predosadno je. A da ide mi na živce i taj moj ''hit counter'' kaj neće da mi se pokaže, dođe mi da ga obrišem, al neću jer će mi onda ponovno brojat od prve posjete, a sad sam dogurala preko 1000...
To bi bilo to. Laku vam noć i dan želim....
nedjelja, 06.01.2008.
I will play...cause I'm still alive
Nova je godina, još jedna u nizu...nema povratka u prošlost kojoj bi se ponekad željela vratiti. I kad bi mi netko rekao da biram od kojeg bi mjeseca ponovno sve željela proživjet, bio bi to 6 mj. Jer toliko toga mi se desilo u njemu, mislim da je sve počelo od njega...i nije bilo tako loše. U tom mjesecu sam maturirala, imala prilično dobru maturalnu zabavu i otišla sam na more radit. Moj život na moru bio je točno ono što je meni trebalo poslije srednje škole. Odmor. I naravno tu sam pronašla sebe, puno se bolje upoznala i postala jača osoba. Jer bilo je dana kad sam željela spakirat kofere i vratit se kući, no sve sam to preboljela i nastavila dalje...Četri mjeseca nisam bila kod kuće, iako su mi falili, preživjela sam... Život s mojom Ivanom bio je o super, postale smo bliže, i ona je za mene kao sestra. Volim je i ne želim je izgubit...I ove godine ponovno bi željela ić s njom i zaista se nadam da će to tako i bit, 90%, a onih 10%...ne znam...
Ali iskreno, željela bi i ostati kod kuće, ne znam, tako sam neodlučna, pola mene je za ići, ali jedan dio vuče me da ostanem. I ne znam što učiniti. Komplicirano je... No dosta više o tome...
Prošla mi je godine odnijela i jednog anđela. Kad se samo sjetim kako sam danima plakala zbog njega kao da mi je dio obitelji, kao da mi je netko iz obitelji, a zapravo mi nije bio ništa. Čak ga nikad nisam ni upoznala, niti vidjela u živo... i čudno je to kako me onda smrt nepoznanca može toliko potresti. Veoma je čudno... I ne mogu to objasniti, a vjerojatno se još neki tako osjećaju. Ali znate o kome pričam, Toši Proeskom naravno. No i to sam preboljela, s vremenom sve prolazi, sad mi samo ostaju njegove pjesme i slike...ali uvijek ću ga se sjećati. Uvijek...jer i moj je život igra bez granica, umorna priča, trganje stranica, na kojim ništa ne piše......
Ali ja idem dalje... i koliko god moja priča bila umorna, stranice ne ispisane, srce bolno i suze isplakane....granice još uvijek nisu prijeđene i igrat ću se sve dok sam živa...