Prošla su gotovo tri tjedna od povratka generala u Domovinu a ja se još uvijek nisam otrijeznila od pozitivnog šoka. Iskreno, ni ne želim se otrijeznit. Nije mi glava u oblacima, dapače, itekako sam svjesna svih problema koji nas okružuju, svjesna sam i ogromnog posla koji je pred nama kako bi u kakav takav red doveli ono što smo godinama propuštali. Ali želim još uvijek, barem na nekoliko minuta dnevno, uživat u pobjedi.
U pobjedi dobra nad zlom, pravde nad nepravdom, istine nad lažima. Ne doživi se dvaput u životu onakva neopisiva sreća i do kraja ispunjeno srce, nema toga na svijetu što bih mijenjala za taj osjećaj. Nisu mi tu sreću uspjeli pokvarit ni osobni problemi ni činjenica da se u tom, općenarodnom veselju, našlo podosta likova kojima tamo nije mjesto.
Sve što je uslijedilo nakon objave oslobađajuće presude generalima i njihovog povratka u Domovinu, zapravo je bilo očekivano i ne čudim se ničemu, samo mirno stojim sa strane i promatram. Čekam da prođe poplava ulizica koji su se još jučer odricali i generala i Domovinskog rata a danas su u prvim redovima. Čekam da prođe medijsko lešinarenje nad životima dva nedužna čovjeka koji su još jučer bili odbačeni i prezreni a danas se sa svakom njihovom izjavom i korakom koji naprave podiže čitanost. Čekam da prođe političko licitiranje i pokušaj profitiranja na nečemu što nadilazi dnevnopolitičke interese. Znam da će sve to proći, prije ili kasnije svi koji su od povratka generala imali namjeru izvući osobnu korist ostat će razočarani, s vremenom će ih prepustit zaboravu, kao što su to i do sada činili i potražit će neki novi izvor skupljanja jeftinih bodova.
Ono što je najvrednije i što će ostat zauvijek, a velika većina to ne vidi od zaslijepljenosti osobnim interesima i neostvarenim ambicijama, činjenica je da Hrvatska ipak postoji. Postoji usprkos svom trudu koji je uložen u njeno ponižavanje i rastakanje, usprkos, u povijesti nezapamćenoj, izdaji svih vrijednosti koje jednu državu čine suverenom i samostalnom i usprkos višegodišnjem sustavnom radu na suzbijanju nacionalnog ponosa. Ljubav prema Domovini najveća je od svih ljubavi ovog svijeta i Hrvati su ju, ma kako im teško bilo, ipak sačuvali u svome srcu.
Uzalud je sve što su činili i što još uvijek čine oni koji Hrvatsku nikad nisu voljeli. Laž, manipulacija i medijsko silovanje zdrave pameti, razdor i netrpeljivost u domoljubnom korpusu, ekonomska i gospodarska katastrofa kojom se bacilo ljude na koljena. Sve to nije bilo dovoljno za slamanje vjere i onog čistog, neiskvarenog hrvatskog duha koji nas je stoljećima držao na okupu i zahvaljujući kojemu smo opstali bez obzira kakva su nas sva zla zadesila u povijesti. Preživjeli smo sve, preživjet ćemo i ovo.
Dovoljno mi je bilo vidjet svu onu mladost okupljenu na misama i trgovima, skrušenu u molitvama i dostojanstvenu u slavlju pa da mogu mirno reći da smo, bez obzira na sve greške koje smo napravili prepuštajući Hrvatsku u ruke izdajnika, učinili i nešto dobro. Ma kako bili obezvrijeđeni i šikanirani, ma kako nas mediji prikazivali kao zaostale desničare i razularene ekstremiste, ipak smo uspjeli odgojit generaciju koja će nastavit čuvat Domovinu kad nas više ne bude. Dao im Bog da ne moraju proći sve ono što smo prošli mi i naši stari. Dao im Bog snage i ljubavi da ne ponove naše greške i da uživaju u onome što smo stvorili krvlju i suzama.
Oni kojima se svijet srušio nakon haške presude, bez obzira s koje strane stajali, mogu samo poručit;
Radite što vas je volja da opravdate sebi i svojim mentorima neuspjeli projekt uništavanja Hrvatske. Istina, malo je nedostajalo da vam uspije. Bacili ste nas na koljena, i to je istina. Trebat će nam vremena da se oporavimo od otrova koji ste posijali među nama, ali nas ipak niste slomili.
Plačite i mi smo plakali zbog zla i nepravde koju ste nam nanijeli – pravda je spora ali dostižna,
Nastavite s ljutnjom i pričom o bjelosvjetskoj uroti - imate pravo na to kao i svi gubitnici,
Zbrajajte i oduzimajte žrtve kako vam već paše - što ste tražili to ste i dobili,
Nastavite s lažima i klevetama koliko vas volja – narod pamti istinu.
Uzalud vam trud.
Mi smo svoje obranili!
Jasna - ABH
| < | prosinac, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pozivamo sve koji nam se žele pridružiti u radu, kao novi članovi, kao vanjski suradnici ili donacijama neka nam se slobodno jave. Svima koji dođete na naš blog želimo ugodno druženje. Vaš ABH Mali Lošinj :))
A. G. Matoš - "1909"
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

Akcija za bolju Hrvatsku - ABH
Gradski ogranak Mali Lošinj
Osnovani 26.11.2011
Predsjednik: Dražen Šepl
Dopredsjednik: Saša Ranac
Dopredsjednik: Ante Lauc
Tajnik: Saša Klobučarić
e-mail: abh.losinj@gmail.com
mobitel: 091 9322494
Facebook stranica: Gradski ogranak ABH Mali Lošinj
ABH Lošinj - Facebook profil:
WEB stranica: Akcija za bolju Hrvatsku
Antun Mihanović;
Lijepa naša domovino.
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Mila kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila kuda si nam ravna,
Mila kuda si planina!
Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!