Rijeka - Dinamo
Toga kišnog dana u 15,30 sa okretišta Borongaj krenuli smo u Rijeku. Putem se zajebavalo, pjevalo, pilo i pušilo. Na Grobniku smo stali na pražnjenje mjehura uz vjetar. Gdje se ekipa koja je došla privatnim vozilima preseljavala u Riječke gradske buseve. Došli smo u Rijeku na opću radost Riječana koji su uporno pokazivali srednje prste i dovikivali (naravno, kad smo mi bili u busevima, a oni na ulici) (pičkice). Vožnjom kroz taj ružni grad, fakat mi je bilo drago kaj sam to sliko jer skupljam slike prirodnih katastrofa. Napokon smo izašli iz busa, i nas negdje oko 1000 krenuli smo prema stadionu uz gromoglasnu pjesmu koja je odzvanjala riječkim ulicam "Šugava rijeko, smrdljivi grade, pobit ču pola tvoje Armade, Šugava rijeko puna si srba , ne brini rijeko ima još vrba". Sigurno se pitate jel su nas i tada do dolaska na stadion Riječani vrijeđali po cesti (((ne, nisu . Imali su muda samo kad smo bili u autobusima i nismo mogli van))). I tako smo došli na tu jebenu Kantridu. Utakmica je počela i mi smo podigli našu koreografiju, i Riječani svoju ali na njihovoj je pisalo "ostali smo bez teksta" a taman u prvim minutama je i pao prvi gol pa su stvarno ostali bez teksta. (ha ha ha) .I tako da dalje ne duljim, utakmica je završila sa 2:2. Poslije utakmice murija nas je zadržala sat i pol na tribini, a na pola od tog vremena došli su nas pozdravit Dinamovi igrači sa bakljama u ruci zahvaliti što smo ih bodrili na još jednoj važnoj utakmici. Krenuli smo prema doma i nakon nekoliko sati smo opet bili u najljepšem gradu na svijetu ( zna se koji je ). |