Abbondante...

Dubrovniče grade što te snašlo?
Sletio sam avionom na Ćilipe pun pozitivne energije i zagrebačke užurbanosti..., Odjednom usporavanje, pravi južnjački ugođaj..., Izbacili su nas iz aviona na pistu, a stjuardese su se pretvorile u tabele koje pokazuju put do izlaska s aerodroma.
Prtljaga. Da umalo zaboravih prtljagu, traka se vrti, a ja ko majmunče skakućem između ljudi da bi dograbio svoj kofer. Svi visoki, tamni, ko od brda odvaljeni..., I konačno evo ga, a evo i pristojnog gospodina vozača sa komadićem papira na kojem piše moje prezime...
Preživio sam kratku vožnju vijugavom cestom do Dubrovnika i slijedi izbacivanje iz auta ispred hotela na Lapadu... Divan hotel, otvorio ga naš aktualni Predsjednik, bili mnogi poznati gosti, pogled puca na Elafite, kažu nalazi se na ruži vjetrova..., površinski prava divota!
Ili sam ja čudak, picajzla, ili nešto nije u redu..., kada se ovako zamislim obično se na kraju pokaže da sam picajzla, ali da ipak neke stvari ne štimaju...
Da, ljudi, personal, konobari, neke face u odijelima, izgledaju važno! Ljudi su ti koji mi se nekako ne uklapaju u cijelu ovu divotu koja me okružuje..., Da bi riječ rekao, ljubazni su, nezgrapno pristojni, ali i to je pristojnost, obleka im je uredna, djeluje i čisto...
"Eee a đe si mi ti, odkad te nisam vidija"... Kao da me netko probudio iz sna opalivši mi šamarčinu.... "A đe si, što radiš, šta ima novoga u tebe, jel ti žena dobro, dica zdrava, zdravlje služi, poso iđe, čujem da si kupija novi auto?"... ,"A iđe", odgovaram..., ode sve u materinu..., šta mi je ovo trebalo, platiš da bi uživao u ljepoti Dubrovnika grada i završiš u "policiji na ispitivanju"..., samo svjetiljka u oči nedostaje i eto scene iz Kafkinog Procesa...
Zašto su tako kockasti ti ljudi, sirovi..., svako podneblje nosi svoje, ali gdje su pobogu nestali gospari?
U razgovoru sa poznanicom, Dubrovčankom upitah je zašto se ona doselila u Zagreb i ne želi se više vratiti u Dubrovnik, taj biser Jadrana poznat cijelom svijetu, a ona će na to dubrovačkim naglaskom: "Sa svakim lijepo, ni sa kim iskreno i svakome rogove iza leđa!" i dodaje, e dragi moj to ti je moto dubrovačkog puka...
Skeptično sam je gledao, ali jedno vrijeme sam poslovno surađivao sa tim dubrovačkim pukom i moram priznati da joj sada vjerujem svaku, a pogotovo onu s rogovima!

abbondante