|
|
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Koliko vas je momentalno tu.......
.....Zika....
....:::::::::....:::::::.....::::::..
src=http://counter.enormouscounter.com/script/1152654489>
| M | Masculine |
| A | Arty |
| U | Unnatural |
| R | Rounded |
| O | Odd |
Ja sam inace ovaj visi!!!!
¸
.....................Street race na Grobniku 2005.....
>....i auto bez konkurencije na street race_u (čak je imao i pomocne kotače od iza da ga ne dize na zadnja 2 te da ne gubi na snazi).........ma razmisljejte o jačini....!
>>...evo vam sada malo slika za vrijeme noći i sumraka.....
>...I zavrsni zakljucak: AKO VAM NEKI AUTO IZGLEDA IZVANA BIJEDAN NEMOJTE ODMAH MISLITI DA U NJEMU NEMA SNAGE..!!!!!
MASKOTE SVJETSKIH PRVENSTAVA.....
World Cup Willie
England - 1966
Juanito
Mexico - 1970
Tip and Tap
West Germany - 1974
Gauchito
Argentina - 1978
Naranjito
Spain - 1982
Pique
Mexico - 1986
Ciao
Italy - 1990
Striker
United States - 1994
Footix
France - 1998
Ato, Kaz and Nik
Korea/Japan - 2002
Goleo VI
Germany - 2006
Najbolji strijelci svjetskih prvenstava: 1930. Guillermo Stabile
1934. Oldrich Nejedly
1938. Leonidas
1950. Ademir
1954. Šandor Kocsis
1958. Just Fontaine
1962. Florian Albert, Valentin Ivanov, Dražan Jerković, Leonel Sanchez, Vava, Garrincha
1966. Eusebio
1970. Gerd Müller
1974. Gregorz Lato
1978. Mario Kempes
1982. Paolo Rossi
1986. Gary Lineker
1990. Salvatore Schillaci
1994. Hristo Stoičkov, Oleg Salenko
1998. Davor Šuker
2002. Ronaldo
2006. ???????
Navijački rekorder na utakmici Brazil - Hrvatska
Jedan od 72.000 gledatelja koji su na Olimpijskom stadionu u Berlinu pratili ogled između aktualnih svjetskih prvaka Brazilaca i Hrvatske bio je i Carlos Farasang iz Furtwangena (34). Njegovo ime ne otkriva mnogo, no riječ je o jednom od svjetskih rekordera po broju posjeta nogometnim stadionima. Farasang je odgledao više od 1.000 utakmica na 900 stadiona u 109 zemalja svijeta, među kojima je i Hrvatska. Sa svake utakmice ima fotografiju i ulaznicu, a rekord mu je 12 odgledanih utakmica u devet dana u sedam zemalja.
Tijekom Svjetskog prvenstva 1994. godine u Sjedinjenim Državama imao je 34 leta zrakoplovom u 30 dana i vidio je 17 utakmica World Cupa, te dvije prijateljske.
Najdraži stadion mu je Boca Chica u siromašnom predgrađu Buenos Airesa gdje je svoj nogometni put započeo Diego Maradona.Volim male i stare stadione s dušom. Svi njemački stadioni su sterilni i hladni, kazao je Farasang, koji u Furtwangenu ima obrt za renovaciju i sitnije kućanske popravke i koji godišnji odmor provodi po zemljama u kojima još nije bio.
Najveću neugodnost imao je u Africi, na granici Gvineje i Sierra Leonea, gdje ga naoružani vojnici nisu željeli pustiti u Sierra Leone. U Johannesburgu je opljačkan, a na Patagoniji je ozlijeđen, nakon što ga je pogodio komad leda u glavu.
Jednom ga šef nije htio pustiti na put, pa je dao otkaz, a za jedno putovanje morao je prodati automobil kako bi podmirio troškove. Moji prijatelji su oduševljeni mojom zaluđenošću putovanjima i nogometnim utakmicama, no dio susjeda misli da sam luđak i lijenčina, rekao je Farasang.
MySpace Avatars
look me...
MySpace Avatars
mmmmmmmm..
MySpace Avatars
lomi (A.C.A.B. od malih nogu)
MySpace Avatars
ako nikad niste probajte (do jaja)
MySpace Avatars
kiss
MySpace Avatars
e da sam sad tu...
MySpace Avatars
too
MySpace Avatars
cure s ovakvim očima(mmmmmmmmm)
MySpace Avatars
NEEEEEEEEEmam idejaaaaaa..
Neki poznati nogometasi....
Hot--- rods.......
Strava Tetovaže...
LSD
U drugoj polovini 20. stoljeća došlo je do ekspanzije pojave zloupotrebe droga, kao i do dramatičnog porasta broja osoba koje su ovisnici o različitim drogama, bilo prirodnog ili sintetičkog porijekla i to naročito među mladima. Sve više se koriste sintetizirane droge čije je djelovanje snažnije zbog čišće kemijske strukture, a time je i njihovo djelovanje snažnije od prirodnih droga. Jedna od njih je LSD, sintetička halucinogena tvar, poznatija kao trip, slika ili acid.
POVIJEST – od Hoffmana do Learya, od legale do ilegale
Priča o LSD-u počinje sa Dr. Albertom Hoffmanom, koji je tridesetih godina 20. stoljeća bio zaposlen u farmaceutskom laboratoriju švicarske tvrtke Sandoz u Baselu, a posebno ga je interesirao rad na istraživanju alkaloida na ergotu - gljivicama koje kao paraziti žive na biljkama raži i nekih drugih žitarica. Kroz povijest, ergot je ponekad korišten kao lijek za olakšavanje poroda, ali je često izazivao pretjerane kontrakcije, zbog vrlo nepouzdanog doziranja.
Hoffman je pokušavao derivatima liserginske kiseline dobiti željene učinke na pokusnim životinjama. Naročita pažnja je bila usmjerena prema 25. derivatu u nizu eksperimenata, dietilamidu liserginske kiseline, za kojeg je Hoffman očekivao da će imati najizraženija tražena svojstva. Međutim, pozitivni efekti na životinjama izostali su, pa je spoj, označen kao LSD-25 (od njemačkog Lyserg-Säure-Diäthylamid) proglašen neinteresantnim, sve do slučajnog otkrića halucinogenih svojstava.
Ubrzo su započeli eksperimenti s LSD-om: neki od pokusa bili su rađeni i na vojnicima američke vojske u svrhu stvaranja «seruma istine», a nisu zanemarivi ni eksperimenti koji su se radili nad trudnicama, gdje se nije uspjelo dokazati štetno djelovanje na zametak.
Zaključak istraživanja bio je da se psihoaktivni učinci LSD-a ne mogu objasniti isključivo promjenama kemijskog djelovanja mozga. Smatralo se da LSD utječe na najdublje funkcije ljudske psihe, te omogućava njihovo izražavanje, čime se otvara polje njegove primjene u psihijatriji. Medicinski koncern Sandoz je patentirao LSD, koji se 1940-ih davao znanstvenim institucijama kao eksperimentalni lijek pod komercijalnim nazivom Delysid. Uz pomoć Delysida, psihijatar može dobiti uvid u svijet ideja i osjećaja mentalnih pacijenata. Preparat se također može koristiti za izazivanje kratkotrajnih psihoza kod normalnih subjekata, s ciljem otkrivanja patogeneze mentalnih bolesti.
Kod primjene LSD-a, dugo zaboravljeni i traumatski događaji mogu se ponovo pojaviti u svijesti, čime se olakšava psihoterapijski tretman. LSD omogućava ne samo prisjećanje tih događaja već njihovo ponovno proživljavanje. Za razliku od široko korištenih lijekova u psihoterapiji koji imaju uspavljujuće djelovanje i samo prikrivaju probleme smanjujući njihov učinak na opće stanje, LSD je korišten kako bi te probleme dodatno izrazio, te tako otvorio mogućnosti njihovog psihoterapijskog tretmana.
Sredinom 1950-ih česte su bile seanse umjetnika, koji bi nakon tripova stvarali umjetnička djela pod dojmom proživljenih misli - grana koja je dobila ime psihodelična umjetnost. LSD su također koristili mnogi teolozi i filozofi u istraživanju religijskih i mističkih iskustava.
Posebno mjesto unutar psihodeličkog pokreta zauzima legendarni Timothy Leary, poznat kao "apostol" LSD-a, inače profesor psihologije na Harvardu gdje je provodio "istraživanja" na LSD-u; ubrzo je zbog istih izbačen s Harvarda, obzirom da je čak i najfleksibilnije znanstvenike bilo teško uvjeriti u znanstvenu opravdanost LSD partyja na trošak sveučilišta. Leary je naredno desetljeće proveo kao duhovni vođa hippy pokreta i psihodeličke revolucije sa sloganom "Turn in, tune in, drop out"... Upravo je Leary najbolje uobličio ideju psihodeličkog pokreta, proglašavajući sebe guruom. Njegovo učenje možda je formiralo duhovnu ideju kontrakulturnog pokreta, ali je isto tako naštetilo zbog njegovog ekscentričkog načina života. Svi veliki pisci, slikari, glazbenici i ostali umjetnici 1970-ih samo su pridonosili uobličavanju svijesti unutar mladih u svijetu. Umjetnici poput Ginsberga, Hendrixa, Morrisona su imali zanos koji je privlačio mlade, a uz pacifističko utopističke ideje o budućnosti učvršćivali su formu kontrakulturnog pokreta koji je sve više prijetio konzervativnoj struji unutar vladajućih institucija.
LSD je definitivno zabranjen u SAD-u 1967. godine, dok je Sandoz još 1965. godine obustavio proizvodnju Delysida. S vremenom je upotreba LSD-a smanjena, dijelom zbog same zabrane, a ponajviše zbog novinarskih naslova da je u pitanju droga s vrlo nepredvidivim djelovanjem na psihu.
Nakon kontrakulturnog pokreta upotreba LSD-a postaje marginalizirana i poznata samo ograničenom broju ljudi. Tijekom 1980-ih pažnju medija i javnosti zaokupljale su druge tvari; popularizacija kokaina i pojava MDMA utjecale su na pojavu novog vala uživatelja.
Pojavom underground rave partya na otvorenom, izronila je jedna nova subkultura koja je zagovarala slobodu i povezanost sa prirodom. Polazeći od načela hippie pokreta te kombinirajući utopističke zamisli sa elektronskom muzikom uz ples, ponovo se popularizirala upotreba psihodelika.
DJELOVANJE - posve individualno za svaku osobu!
Tokom 1960-ih, LSD se na ilegalnom tržištu najčešće pojavljivao u obliku praha ili kristalića (mikron), tipične doze oko 300-400 mikrograma. Kasnije se ustalio oblik papirića površine do 1 cm2 umočenih u vodenu otopinu LSD-a, te u takvom obliku sadržava nekoliko desetaka mikrograma, što je i danas standardna doza. Pojedini tipovi tripova razlikuju se po crtežu na papiriću, no kemijski sastavi svih tripova su isti. LSD je nestabilan spoj, i razgrađuje se pod utjecajem svjetlosti i kisika. Po konzumaciji se potpuno apsorbira u krv kroz probavni trakt.
Kod LSD-a ne postoje klasični simptomi predoziranja, ali je kod vrlo jakih doza (preko 150 mikrograma) vjerojatnost paranoje i trajnih psihičkih posljedica bitno povećana. Smrtonosna doza LSD-a kod ljudi nije poznata i u svijetu nije zabilježen niti jedan slučaj smrti izravno povezane s trovanjem LSD-om, premda su poznati slučajevi samoubojstava izazvanih psihozom ili halucinacijama na LSD-u. Smrtonosna doza za čimpanze je 5 mg po kilogramu, a neposredan uzrok smrti bio je prestanak rada dišnog sustava.
Nakon najviše 48 sati LSD se više ne može detektirati u urinu, a u krvi već nakon najviše 24 sata od konzumacije. Za LSD nije dokazano razvijanje fizičke ovisnosti, ali moguće je da ljudi postanu psihički naviknuti na redovito uzimanje LSD-a. Učestalim uzimanjem ne razvija se tolerancija, što znači da s vremenom nisu potrebne sve jače doze, kao što je slučaj kod npr. ecstasyja. Nije dokazana nikakva kemijska šteta uzrokovana LSD-om, kao npr. uništavanje neurona i sl.
LSD djeluje vrlo sporo, a cijeli trip može trajati i preko 12 sati. Počeci djelovanja osjećaju se tek 20-90 minuta nakon uzimanja, ovisno koliko je vremena prošlo od posljednjeg obroka. Česta je pogreška neiskusnih konzumenata kad zaključe kako doza nije dovoljna, te žele uzeti još. U tom periodu, LSD uzrokuje osjećaj iščekivanja i napetosti, a ponekad i iznenadnog priljeva energije te povećane osjetljivosti na svjetlo.
Narednih 15-30 minuta efekti LSD-a se pojačavaju (coming up), da bi dostigli vrhunac koji traje od 2 do 8 sati, ovisno o dozi. Konzument ima vizualne efekte i halucinacije kod otvorenih i zatvorenih očiju, promijenjeni tok svijesti i razmišljanja, mentalnu i fizičku stimulaciju, osjećaj uvida u "nešto više" od običnog stanja svijesti, pojačano kreativno razmišljanje, povećanu osjetljivost na vanjske podražaje, dublju percepciju glazbe te opće poboljšanje stanja psihičkog stanja konzumenta.
Međutim, prisutne su i brojne opasnosti. Vrlo su vjerojatne nagle promjene raspoloženja koje mogu varirati od duboke depresije do euforije.
Prošli događaji, preživljene traume i potisnuta sjećanja mogu se ponovo proživjeti, uzrokujući strah, izgubljenost i konfuziju. Osobe koje su psihički nestabilne, nezrele, nesigurne nikako ne bi smjele konzumirati LSD. Isto vrijedi i za maloljetne. Ključno je stanje svijesti u kojem osoba konzumira LSD (tj. set). Prošli događaji, preživljene traume i potisnuta sjećanja mogu se ponovo proživjeti, uzrokujući strah, izgubljenost i konfuziju. Stoga, osobe koje su psihički nestabilne, nezrele, nesigurne nikako ne bi smjele konzumirati LSD. Isto vrijedi i za maloljetne, jer duboka i jaka emotivna iskustva pokazuju se kao prevelik teret na još neizgrađenu osobnost maloljetnika.
Nemoguće je predvidjeti kakvo će biti djelovanje LSD-a. Zabilježeni su slučajevi osoba koje se nikada nisu 'spustile s tripa', te su ostale na neki način "zarobljene" u tom stanju, na dugotrajnom liječenju u psihijatrijskim ustanovama.
Upotreba psihogeno aktivnih supstanca će uvijek biti prisutna u kulturama, sama činjenica da postoje takve tvari rezultirat će zanimanjem pojedinaca. Dok se u prošlosti takve supstance upotrebljavaju u ritualima prijelaza ili šamanskim obredima, danas se mogu zloupotrebljavaju kao bijeg od realnosti. Prema nekim stručnjacima upravo ta nedostatna duhovna pripadnost i izostanak religijskih rituala, uzrokuje osjećaj nepripadanja i ambivalencije unutar mlađih pripadnika društva tjerajući ih da taj dio svoje ličnosti ispune sa pretjeranom konzumacijom droga.