Kako je to biti ja...

gledala sam malo blogove i dosta vas piše o ljubavi..pa ću onda si i ja dat malo oduška i posvetiti toj pojavi par redaka...
neću pisat o vrstama ljubavi i kako se voli mama, tata, najdraži ljubimac itd..pisat ću o onoj ljubavi koja je vječita inspiracija pjesnikovoj boli, njenoj mašti i mom snu..

NAPOMENA!! JA OVDJE IZNOSIM SVOJ STAV, SVOJE PROMIŠLJANJE!!

osobno, zaljubim se u osobu, u ono što je ona u stanju pružiti i pokazati.. ko zna možda se jednom zaljubim u ženu ( iako su vjerojatnosti male) , ali prvenstveno, zaljubljujem se u osobu..muško/žensko...ljubav je ljubav..joj ta izreka mi nekad ide na kurac iskreno..
što smo sve u stanju činiti u ime ljubavi i tražiti opravdanja za svoje pizdarije u njenoj egzistenciji..to samo pokazuje kakve smo životinje kad se u nama probudi onaj instinkt za strast i želja da uđemo cijeli u nekoga, bez imalo milosti..
ljubav je kao heroin..kad ti jednom uđe u vene postaneš ovisan o njoj, a kad se oladiš, bol ti počne razarat glavu i prsa..osjećaji te preplave, a ti još uvijek osjetiš taj dodir, taj poljubac onoga ko te ....
"ljubav je jedina stvar na svijetu za koju ne moramo tražiti objašnjenja". neam pojma ko je ovo rekao al sam zapamtila..
a zašto se onda tako silno opravdavamo kad nekoga volimo. jel to neki obrambeni mehanizam? jel to ono što nas tjera da uvijek tražimo bolje od onog što imamo? jeli to onda uopće ljubav??
pognute glave, moram prepustit ovu bitku nekome tko će znati nešto o ovome o čemu sam ja sad pokušala pričat..
moja ljubav je bila moja opsesija..moja ludost, nešto što je osuđeno na propast prije negoli je počelo..stoga neću to ni zvat ljubavlju..zvat ću to njegovim imenom kojeg se više ni ne sjećam..dobro lažem..sjećam se, ali trudim se zaboravit ga..
hm.."ti si ona tajna riječ što živi ispod moje kože, provučena kroz moje srce..." laufer
i samo da znaš..neću bježat od tebe, samo ću se sakrit tamo gdje ti nikad nečeš gledat..u tvoje srce..