Astorija life!

Razmisljala sam da li da pisem o tome, jer je tema opet tuzna, ali nisam mogla da ne napisem par redaka.
Sanjala sam prethodnu noc jedan tezak san, pa sam nazvala snajku, zenu od mog dragog brata koji se preselio tamo gore u vjecnost.Htjedoh cuti kako su, je su li zdravi, i sto je novoga? Onda mi snajka isprica jedan tuzan dogadjaj.

Prijateljica od njene najmladje curice, sedmi razred osnovne, je isla sa majkom u Zagreb i na putu su dozivili laksu prometnu nesrecu.Na autu nije bilo veliko ostecenje, ali djevojcica se je zalila da joj je jako zima.Majka ju je odvela u bolnicu u Zagrebu, ali je tamo umrla.Otkazalo joj je srce.Strasno me je pogodilo to, znam tu obitelj.
Tim vise je tuznije sto je malenoj otac poginuo u ratu, nije ju uspio ni viditi, jer mu je supruga bila trudna cetiri, pet mjeseci kada se to dogodilo.

Ona je bila treca po redu, ima starijeg brata i sestru.Danas ce je pokopati pokraj njenoga oca, da pocivaju zajedno u smrti.
Ne mogu se otrgnuti danas tome, stalno mi je u mislima.Zapaliti cu jednu svijecu, biti u mislima sa majkom tog djeteta, jer danas joj je najstrasniji dan u zivotu. Najvecu bol koju covjek moze osjetiti u svom zivotu je smrt djeteta.
Raspada se od tuge, a ne moze nista promjeniti.Neka joj dragi Bog bude na pomoci!

Pocivaj u miru draga djevojcice pored svoga oca.Neka te dobri andjeli odvedu u njegovo toplo ocinsko narucje!
Amen!