Povratak šumi
Prošlo je gotovo mjesec dana, a da nisam bila u šumi. Malo bolest, a zatim dosadne kiše, držale su nas podalje. Zato se i nisam previše ljutila, kad su me špricali sprejom protiv krpelja. Miško se smijao i fotkao.
Kad smo stigli u loviše, naprosto sam izletjela iz automobila. Posvuda zelenilo! Omamljujuće.
Naravno, tu je i moja prijateljica Drina.
Ponešto se mora popraviti, jer kiše i zima nagrizaju sve.
Mi smo za to vrijeme marljivo škljocali fotićem, uživajući u zelenilu koje nas je okruživalo.
Gdje god pogledaš: zelenilo!
Zbog toga ovako lijep cvijet odmah privuče pažnju.
I ovi malo blijeđi, ali ništa manje lijepi.
I onda moj Miško hoće nešto neobično: moram pozirati na hranilici, koju okreću divlje svinje ne bi li se domogle kukuruza koje ispada iz nje. Udovoljavam mu. Što ću s njim, kad ga to veseli?
Ovo nam je najdraži predio i uvijek ga fotkamo.
Zelenilo, zelenilo ...sve cvjeta, buja!
Nije maslačak ...
Malo umjetničkog dojma ...
I još ...
Poziram pored debla o kojeg se češkaju divlje svinje. Više se ni ne uzbuđujem, navikla sam na te sve mirise.
Čeka. Spremamo se jednog poslijepodneva uvući se u čeku i strpljivo čekati. Možda nam se posreći i fotkamo srnjaka ... moj Miško mašta o tome.
Ova kao da se srami, još se nije rascvjetala i pokazala u čitavoj svojoj ljepoti.
A ovo je kućica u kojoj lovci drže razni alat i sol koju sipaju u solnice da je divljač liže. Dok smo se zadržavali u njenoj blizini, začuli smo buku i moj je Miško odlučio istražiti što se to događa.
I evo što smo ugledali: traktor i oborena stabla naslagana na hrpe. Drvosječe na djelu.
A da ne bi pomislili, kako je moj Miško samo šetao i fotkao, evo ovo. To su kolci koji će se upotrijebiti u vrtu i po kojem će puzati rajčice...
Krasno smo se proveli, malo umorili.
Svima želim lijep i prijatan vikend! Av av!
|