Tuga nakon šetnje
Jutro je počelo kao i svako jutro.
A poslije ručka-klopice, otišli smo prošetati lukobranom. Izmamilo nas sunce.
Miško je uživao gledajući vitke brodice, a ja sam uživala na suncu, ali ...
... diveći se brodovima, nisam mogla zaboraviti na otežano hodanje ...
Hrabro sam trčkarala iz Miška, dok me nije uzeo i strpao pod vindjaknu, nastavljajući fotkati krasne prizore.
Bilo mi je toplo i uživala sam!
Bilo je mnogo lijepih prizora.
Kad smo došli na kraj lukobrana, Miško me fotkao. Počeo je puhati vjetar i krenuli smo kući.
Klopicu sam čitavu smazala i spavala. A kad me Miško prije spavanja odnio niz stepenice ispred zgrade na piškenje, nisam mogla dobro hodati. Starim ... ali ne predajem se. Vidite kako mi je Miško napravio stepenice do mog kreveta? Večeras se nisam ni ovako pažljivo-lijepim stepeništem popeti. Miško me podigao, poljubio, bio je tužan, osjetila sam. Donio mi je malo sira i pokrio me. I odlučio: stalno će me nositi, čuvati koliko god može. Liznula sam ga zbog toga.
Sve vas lijepo pozdravljam! Av av!
|