bubilo i bubek

Upoznajte Trsatske Stube

Ovako govori Wikipedija:
Trsatske stube koje od riječke Delte vode do crkve i samostana dao je 1531. kao zavjet izgraditi kapetan Klisa Petar Kružić. Dograđivale su se stoljećima. Prvotno je postavljeno 128 stepenica, a danas ih ima više od ( 550 ) petsto pedeset, a uz njih je smješteno nekoliko zavjetnih kapela. Počinju s ulaznim baroknim trijemom s reljefom Bogorodice Tješiteljice (Bogorodica s djetetom u naručju). Iznad ulaza piše: CONSOLATRIX AFLICTORUM (tješiteljica tužnih). Nebrojeni hodočasnici su često i na koljenima prelazili ovaj put da bi se poklonili čudotvornoj Gospi Trsatskoj. Kroz trijemove i kapele, preko mnogo kamenih stepenica izlazili bi visoko iznad kanjona Riječine.

Ali ovo je moja priča: Miško me zaštitnički ugurao pod vindjaknu i ...



Ovo je ulazni trijem s reljefnim likom okrunjene Bogorodice s Kristom u ruci. Prolazimo ispod njega ...



... Miško čita ...



... i kreće ...



... Pogledajte ovu strminu ...



A ovo su stepenice "sa strane", ali i one strme ... strme ...



Ovdje možete predahnuti, skloniti se od kiše ...pomalo je padala, ali smo mi hrabro nastavili ...



... i zaletjeli se prema idućem odmorištu ...



Uh... stižemo ...



... do ceste koju moramo prijeći, ne bi li nastavili uz strme stepenice ...



... i jurimo prema vrhu ... Vidite li ga?



... još samo tren i na vrhu smo!



Ispred nas je ulaz u crkveno dvorište, mali vrt .



Miško nije odolio, a da ne slika svoju Kozalu.



Evo dokaz da sam i ja učestvovala u avanturi.



I onda smo jurnuli niz stepenice... zamislite, Miško me izvadio ispod jakne i morala sam trčati za njim.



Uhhhhh ....



Joj ... joj ....



Morala sam malo zastati ...



Morala sam ponjuškati ovo lijepo stablo ...



Pa opet juriš dole ...



I još ...



Zidovi su obrasli bršljanom ...



Ova je kućica zanimljiva ...



Pogledajte ukrašena vrata...



I posljednji strmoglavi silazak ...možete misliti kako mi je bilo, ovako sitnoj i nježnoj ...



Pri samom dnu Trsatskih Stuba prolaze vlakovi...



I evo nas ...



Vratili smo se na početak ...i krenuli kući na zasluženi odmor.
Lijepo se provedite vikendom, želi vam vaša Lori.

Ponekad se družimo ... ali ja volim najviše kad smo moj MIško i ja sami.

Proslavljamo kupnju stolice!

Još malo, pa je gotovo ...

Zatim dolazi dugački silazak ... ni to nije baš lako....

Dajlnje upoznavanje staze ... treba to izdržati, uvjeravan vas!

Daljnje upoznavanje staze kojom moj Miško voli trčati...
Ovo mjesto Miško zove "pojilište" i ovdje zna da je uzbrdica iza njega: najteži i najduži dio je sad iza njega, preostaje čisto uživanje ...

Upoznajte Miškovu trkaću stazu ...

Nije mi se išlo uz brdo ... nadala sam se da će me Miško nositi ...

Ma kakvo trčanje? Zar ne osjećaš koliko je hladno?

Potpuni izvještaj

Prvo sam se dobro naklopala, pa smo krenuli k Ivanu, koji je Miška naučio svemu što zna o kompu, da mu udesimo sobu.



Ivan ukazuje na nedostatke zidova ...



Moj se Miško baca na posao ...



...dok vrijedna domaćica priprema slasnu klopicu.



U kratkim pauzama se malo mazimo ...



... i upoznajemo novog prijatelja...
Eto, sad znate što smo radili i gdje smo bili.
Sve vas lijepo pozdravljam!

Zeko Pupi

Pozdrav svima!
Upoznajte mog novog prijatelja. Zove se Pupi i četiri je godine star.
Poznajete li mnogo pasa koji imaju prijatelja zeku?

Lijenu nedjelju vam želim.
Mi idemo raditi ...

Ovdje često šetamo ... i fotkamo ...

Volite li klupe u parkovima? Ja ih volim!

Kiša ... kiša ... kiša ... ne mrdam odavde!

Dobro jutro!
Kiša ... dosadna kiša ...kako ste u ovom sumornom jutru?

Važna obavijest

Od danas sam ovdje, onaj drugi blog ostavljam Mišku i njegovim pričama.
Nadam se da se ne ljutite i da će te me i ovdje nastaviti posjećivati, što bi mi bilo jako drago. Nisam ja kriva: Miško postaje ćudljiv, stalno nešto gunđa, nikad nije zadovoljan ... mislim da mu nešto nedostaje, ali ne znam što.
Znate li vi možda?



Sve vas volim!

I da, na naslovnici sam! :) Uvjerite se sami!

Zanimljivo-lijepe zgrade moga grada

Miško stalno mene fotka i jedva sam ga nagovorila da prestane to činiti.
"Pogledaj", rekla sam mu mašući repom pomamno i milo ga gledajući. "Vidi ove lijepe zgrade. Zašto njih ne fotkaš?"
I tako je počelo, sa ovom fotkom njemu drage obale ...



... pa smo skrenuli uz tržnicu ...



... gdje ova zgrada nezasluženo prolazi nezapažena od većine ...



...pogledajte kako se ova ponosno diže prema nebu!



Prava je ljepotica, zar ne?



Evo je ponovo, gledana s druge strane Mrtvog kanala.



A ovo je naše kazalište "pl.Ivana Zajca" fotkano sa mjesta odakle se vrlo rijetko fotka. Znate li, da postoje tri istovjetne ovakve zgrade, razlikujući se samo po veličini: ova u Rijeci je najmanja, srednja je u Zagrebu, a najveća u Beču.



Pogledajte ovu, kako su je dvije veće prijateljice prijateljski zaštitile.



Evo ijedne od glavnih autobusnih polazišta za predgrađe Opatija, Loovran i još mnoge druge ...



I za kraj, evo i mene. Vidite li me?

Grafiti u mom gradu

Svi znate što su grafiti, a ja sam jučer na dugačkoj šetnji po prekrasnom danu, upoznala ljude koji ukrašavaju sive zidove našeg grada. Upoznajte ih i vi.



Evo ih, kako stvaraju ...zaneseni, gotovo nas ne primjećuju ...



... marljivo rade dok razgovaraju sa Miškom, koji je pitao za dopuštenje fotkanja ...



"On je umjetnik", rekla je ona odano. "Ja mu samo pomažem"



... Malo dalje od mladih i zaljubljenih umjetnika, eto bubamare ...



... i ovaj pasonja ...



...pa ovo ...



Netko je tati čestitao rođendan na ovako originalan način.



Zatim smo ugledali velikog bijelog ...brrrrrrr ...



I odmah jednu ljepoticu: da nam ublaži strah...



Pa ovu razigranost ...



...koja se nastavila malo dalje ...



Krasnog konjića ...



Svega se tu može vidjeti ...



Ova su nam krila zamahala prijateljski ...



I pri kraju, zanimljiv grafit, pun detalja ...



Morala sam se fotkati ispred njega i poslati svima vama lijepe pozdrave!
Nadam se, da ste uživali.