ŠTO MUŠKARCI ŽELE, I KOGA JE TO UOPĆE BRIGA?!
Čudna bića smo MI ŽENE!
Stoljećima smo se bunile i borile za svoje pravo glasa, za neovisnost, da nas muškarci napokon počnu gledati kao sebi ravne a ne kao sluškinje i njihove dvorilje i sad kad smo skoro u potpunosti uspile doći na nivo da smo gotovo ravnopravni, sad razbijamo glavu s tim kako da se pokorimo svom muškarcu da bi ga osvojile, zadržale ili štogod.
I onda se pretvaramo u neke pokorne, dobre, drage curice koje bi lizale pod kud Njegovo Veličanstvo nogom kroči samo da mu udovoljimo
Tako nam raznorazni časopisi ala Cosmo, Elle, Glamm, Tena, Viva i mnogi drugi nude 1001 članak o tome kako zadovoljiti svog muškarca, kako ga ''natjerati'' da izgubi glavu za tobom i da svaki dan zahvaljuje Bogu što je baš on taj sretnik koji je dobio tebe tako divnu i savršenu.
A mi se onda u toj svojoj misiji pretvaramo u nešto što nismo, pa navlačimo crvene tangice, haltere i 15cm štikle da bi njima probudili Njegovu maštu jer tako piše u Cozmu, pa misec dana liječimo žuljeve na nogama jer te štikle se proizvode samo do broja 38, to je onako više sexy, a mi orangutanice, eto, nosimo 40!
Onda 2 tjedna postimo na kruhu i vodi ne bi li dobile onaj ravan glatki trbuh koji je njima tako privlačan, jer tako kaže Viva,
pa izvodimo nemoguće akrobacije, dubimo na glavi dok se sexamo jer u Elle-u piše da baš u toj pozi Njegovo Veličanstvo najviše uživa, pa sutra dan idemo kod kiropraktičara da nam izliječi išijas…
Na što li sve nismo spremne…što bi tek bilo da većina nas ima love za neke estetske operacije!
Zatelebamo se u tipa koji voli debeljuškaste crnke sa malim cicama i plavim očima….i trk u kirurga da uštrca malo masnog tkiva u stražnjicu i smanji cice, pa kod očnoga po plave leče, pa u frizera na pituranje….
Onda se za par miseci odtelebamo od toga tipa i zatelebamo se u tipa koji voli sićušne plavušice, sa velikim cicama, tankim strukom, crnim okicama i jebačkim usnicama….pa opet trk u barba kirurga da nam isisa salo, vrati cice nazad, prikelji nova usta, izvadi koje rebro ne bi li nam struk bija tanji, pa opet u očnog po leče, ovaj put u crnoj boji jer mi, jebi ga imamo zelene, pa u frizera na blajhanje….i tako u nedogled!!!
Prije nekog vremena naletila sam na text na netu koji me natjerao da malo promislim koliko sam ja stvarno to što jesam...ili sam samo klon neke nametnute, duboko i nesvjesno usađene slike kakva bi IDEALNA ŽENA ustvari trebala biti!
Prvi primjer započinje kuhanjem!
Iako bi se napokon moglo reći da smo postale koliko-toliko emancipirane i da smo se napokon oslobodile tereta podjele poslova na muške i ženske, u većini obitelji žena kuha, a čak i one najneovisnije vole barem povremeno kuhati za svoga Muškarca. To nam dođe kao neki ritual u kojem uživaju obje strane – on jer ga tetošimo poput kralja, a mi jer se dokazujemo kao fine, prave, zrele, žene dostojne zamijenit njegovu divnu majku koja mu je kuhala do dana tog sudbonosnog ''DA''...
Sudbonosnog ''DA'' koji za nas žene označava početak razdoblja života u kojem se dokazujemo kuhanjem, a njemu početak života kad mu je jedina promjena da više ne viče ''MAAMAA...skuhaj mi, daj mi, operi mi...'' ili štogod, već viče ''LJUBAVI...skuhaj mi, daj mi, operi mi...'' a mi naravno nakon početnog opiranja ipak polagano upadamo u tu mrežu...
Ali ako idemo malo pogledati s drugog stajališta…možda nam ni ne treba dopustiti da postanemo potpuno ravnopravne..ili još gore da potpuno zavladamo!
Možda su naši stari itekako znali što rade kada su žene držali u kući i za kuću!
Dala bi se i nekakva lista složit naših iritantnih mana!
Pa tako recimo...:
- PREZAHTJEVNE SMO a da toga nismo ni svjesne! Stalno želimo da nas se drži za ruku, grli, iskazuje i dokazuje ljubav…24h dnevno… možda upravo zbog tolike želje za ravnopravnošću velikom dijelu žena ta uloga za javnost postaje ogroman teret i kada se zaljube na ekstreman način počinju pokazivati svu svoju nesigurnost!
- STALNO NEŠTO SUMNJAMO, u svemu vidimo prijetnju, iza svake njegove rečenice tražimo neki skriveni smisao… Možda upravo tu počinju problemi u komunikaciji u većini veza! Dovedemo muškarce do stanja da radije ne kažu ništa nego da nam kasnije pola sata objašnjavaju kako su time što su rekli mislili upravo to što su rekli i da se iza rečenoga baš ništa drugo ne krije.
- GOVORIMO U ŠIFRAMA i očekujemo da nam čita misli! Ne, mi nećemo tek tako reći kad nas nešto muči, ne, mi ćemo se duriti, musiti i očekivati da oni iz našeg ''nije mi ništa!'' shvate da mi u biti mislimo reći ''da, musim se jer si opet zaboravio našu godišnjicu! Majmune!'' Ali situacija u biti uopće ne bi trebala biti toliko komplicirana kada bi mi napokon shvatile da muškarci ne razgovaraju u šiframa pa isto tako ni naše riječi ne tumače kao šifre nego doslovno!
- PRETJERUJEMO S EMOCIJAMA, plačemo zbog svake sitnice. Neko vrijeme to može biti čak i šarmantno al uskoro postaje jako naporno, čak i nama samima!
- KRITIZIRAMO DRUGE ŽENE! Muškarci imaju svoje mane, ali puno će češće reći nešto pozitivno o drugom muškarcu, dok su žene u prosjeku sklonije kritiziranju svoga spola. Što bi nam trebala bit poanta toga!? Umanjiti vrijednost, bilo fizičku, bilo psihičku, drugih žena ne bi li se mi izdignule iznad njih i time njima dokazale da smo upravo mi to savršeno biće koje je on oduvijek tražio?!
- NE DAMO IM DISATI
- GLUMIMO SVETICE
- OVISNE SMO O SHOPINGU ili bar samo razgledavanju izloga…satima!!!
- STALNO BI O NEĆEMU RAZGOVARALE, ne treba ni čudit da nakon par ponovljenih grešaka kada nas je još onako naivan pitao KAKO SMO PROVELE DAN, a dobio jednosatni..nekad i višesatni monolog o svim uredskim tračevima, novim cipelama kolegice, mami, tati, susjedi, psu, mački…da neće tako skoro ponoviti istu pogrešku!
- SEX KORISTIMO KAO ORUŽJE..najpodlija, najbrutalnija, najzlobnija ucjena ikad…a mi je tako rado koristimo!
Zaključak:
Da, mi žene..stvarno smo teško shvatljiva, često jako iritantna i čudljiva bića, al kako bi svijet izgledao kad bi bile drugačije! Možda bi bio mirnije, staloženije, manje stresno mjesto za život, al isto tako bi brzo postalo nezanimljivo i monotono, bez drama i konflikata!
Jednako tako bi postalo i kada bi muškarci krenuli ispravljat svoje mane…od kojih bi se mogla složiti poduža lista, bitno duža od ove gore navedene!
Možda smo svi u biti stvoreni upravo onakvi kakvi bi trebali biti!
Različiti taman onoliko koliko je potrebno da ne možemo živjeti zajedno, al ni živjeti jedni bez drugih!
11.08.2008. | 03:20 | 29 K | P | # | ^
