nešto ne baš sasvim osobno...
četvrtak, 14.04.2005.
17. DAN
|
Ovdje se priča počinje komplicirati. Većina toga što se događalo nekako je vezano, zapravo nije vezano nego se isprepliće…valjda ćete shvatit…hm, to je ono razdoblje života kada ti se toliko toga događa, a ti misliš da je sve to jako, jako važno i da si ti jako, jako važan cijelom svijetu i da se sve vrti oko tebe…kad samo malo porasteš shvatiš da bi svijet bio savršeno jednak i bez tebe… Kako sam samo bila zaljubljena tada, ali u koga?! Vjerojatno jedino sama u sebe…da to je to, nisam marila ni za koga, osim za sebe, a to mi se, kako se kaže i «obilo o glavu» Dakle, bio je zadnji dan škole, nas nekoliko razreda tamo negdje uz jezero blizu Save. Svi sa svima razgovaraju, pjevaju i tako to, makar se većina nas nije nikad ni vidjela, tj. nitko nikad nije na nikog obratio pažnju. Makar ja sam tog dečka znala, znao je i on mene, ali samo onako iz viđenja, iz škole. Bio je naravno plavi, plava kosa, plave oči, nekako privlačno građen i nosio je naočale, tada sam se jako «palila» na to…zašto? Pojima nemam. Moram priznati da ne znam kako se to dogodilo, hm..ne sjećam se, morala bi jako duboko pogledati u ladicu i zaviriti na već dugo ne otvorene stranice starog dnevnika. Znam da je nakon nekoliko dana tražio moj broj mobitela od moje prijateljice, heh..koja smo mi djeca bili tada. Sada se svemu tome slatko nasmijem, a prije..prije je to bio kraj svijeta. Od onda smo se čuli samo preko mobitela, a naš sljedeći susret bio je na tulumu koji smo organizirale ja i frendice. Ja sam u međuvremenu prekinula sa svojim još uvijek najdražim cenerom, i naravno, ja ko ja odmah ulovila drugog. On je to znao, i na tulumu smo izašli van i pričali nekih 2 sata. Naravno priča za mog dečka bila je da mu sređujem frendicu, iako nije bilo ništa između nas tu večer, zapravo je dao mi je jenu tako toplu i lijepu pusu koju još i danas ne mogu zaboraviti! I to je bilo to, makar sam mu rekla da ću ostavit dečka zbog njega nisam to učinila. Zašto? On je otputovao negdje izvan grada, i trebao se vratiti tek nakon što bi moj tadašnji dečko otišao na more, a nakon ljeta i se sve lijepo dalo objasniti! I tako sam ja njemu rekla da sam ostavila dečka, iako nisam, a on…vratio se dan ranije… I naravno, sreo mene i mog…samo se osmjehnuo i pozdravio me. Bila sam glupa što sam mu se poslije uopće javila, samo me onako po kratkom postupku otpilio…tada mi to i nije previše pogodilo, ali ljeto je zvaršilo! Opet je počela škola, a ja i on smo se stalono nešto prepucavali oko toga zašto ja njega ne pozdravljam kad ga vidim i obrnuto…smiješno, zar ne!? Ali ti pogledi i smješkanja bili su nekako znakoviti… makar sam se tada upustila u «vezu» s jednim dečkom koji mi se samo sviđao, a on je bio totalno lud za mnom, bila sam stvarno jako zaljubljena u svog 17. ne mogu opisati taj osjećaj, inače sam bila jako živahna, što s vidi iz priložnog, ali kad sam s njim razgovarala nisam mogla izustiti ni riječi, nisam se mogla opustiti ni sekundu. Ne sjećam se kako me i pozvao na kavu, ali mislim da je to bio u školi…hm…na žalost to nam je bio prvi i zadnji izlazak. Istu večer poslala sam svom dečku da je gotovo, a onda se nakon otprilike tjedan dana isto dogodilo i meni! Kako sam plakala tada…bila sam toliko zaljubljena u njega…ali kako sam već rekla sve mi je to sad nekako smiješno! Naravno ko i sve dugo nije me to dugo držalo, morala sam nečime zaliječiti svoje napuklo srce, ali nisam zanla da će tako samo pucati sve jače i ječe… Danas smo samo na bok-bok, makar u početku nismo ni to bili! Sve u svemu- vratilo mi se «milo za drago» BROJ 17-Neven(15.06.2002; 28.06.2002;24.09-04.10.2002) |
- 00:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
sve se vraća, sve se plaća, sve vrti se u krug, ima neki viši sud, svak plaća svoj dug
ODJEB...
…odjeb ide svima koji misle da je lova jedino sredstvo ostvarivanja snova. Tu mislim i na one ljude, znaš, koji se ožene pa vrište: «ima li nade za nas?!» i taj stih vraća ih u dane kad su odjebali ljubav i uzeli konje vrane! T.B.F. free website counter ...ko da ništa ne ostaje tu kad se prijatelji rastaju. Znam da ću opet vas sresti, negdje zajedno mi ćemo sresti, ali tuga će ostati tu, kad se prijatelji rastaju. svega će bit la prijatelja neće, svega će bit al ne će biti sreće, svega će bit, pusti suza nek teće..kad se prijatelji rastaju! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||