Svaki pocetak je tezak............... ali kad jednom krenes pa te ponese, tesko je prestati.
A u mojoj glavi vec dugo, dugo vremena, cuci roman. I svakim danom me sve vise i vise pritiska da ga izbacim iz glave na papir. Odkako sam se navukao na racunar i internet, na papir stavljam jedino potpis.
Zato sam odlucio roman staviti u word....... a svoje misli koristenjem software-a i convertor programa pretvoriti u rijeci.
Trebao bi to biti auto-biografski roman ( kratka biografija svih auta koja sam imao za zivota )!
Za sad evo jedan od mogucih pocetaka..........................
Chapter I
Svijet je malen!
Svijet je tako nezamislivo malen, ali to nisam shvacao odrastajuci kao sedmo dijete od desetoro koliko nas moji roditelji donesose na ovaj svijet. Odrastajuci u siromastvu i neimastini sa ove strane rijeke Save , sav taj ogromni i nepoznati svijet mi je bio “preko Save”.
Svijet mog djetinjstva se moze svesti na precnik od 12 kilometara unutar kog je bilo sve sto se me ticalo i sve sto mi je mi poznato.
Jedino je moj otac bio van tog dometa.
Moj otac! Njemu najvise dugujem a nikada mu nece moci vratiti.
Da bi prehranio mnogobrojnu obitelj, moj otac je bio prinudjen da medju prvim ljudima iz sela ode trbuhom za kruhom.
Sve do Austrije. Mislite da je Austrija blizu!?!? Sada jeste blizu, sjednes u auto i tamo si u roku par sati. Onomad je Austrija bilu na godinu dana daleko od kuce, jer otac je dolazio jednom godisnje, tih prvih godina njegovog rada u inozemstvu. Od ranog djetinjstva pamtim samo onu radost iscekivanja ocevog povratka. Sramim se reci ali nisam se toliko radovao ocu, radovao sam se poklonima koje ce otac donijeti sa sobom.
Zivot ne mazi mnoge od nas a prema mom ocu je bio posebno strog, kao da ga je zbog necega uzeo na zub, a samim tim i sve nas u obitelji.
Sa trinaest godina moj otac je u jednom danu izgubio roditelje.
Bilo je to ljeta gospodnjeg xxx. Moji djed i baka, koje nikada nisam upoznao su radili na nji-vi preko Save. Ljeto sa sobom nosi i ljetnje oluje, pa je jednu takvu donijelo i tog dana. Preko Save je ljude i konjske zaprege prevozila skela. Natmureno nebo je natjeralo sve da prekinu poslove i cim prije dodju do skele i prijedju na drugu stranu. Medjutim, u trenutku kad je skela bila negdje na sredini Save, olujni vjetar je istu prevrnuo kao sto prstom prevrnemo orahovu ljusku. Skela je bila pretovarena ljudima, konjima, zapregama….. a Sava je sve njih docekala u svoje vjetrom uzburkane vale i virovima povukla u tamne dubine iz kojih se vecina nije izvukla. Iako je moj djed bio jedan od najboljih plivaca, to ga je mozda i kostalo zivota. Znajuci da je izvrstan plivac svi su se ocajnicki grabili za njegovo tijelo i ruke u nadi da ce ih on spasiti.
Roman
08 kolovoz 2006komentiraj (8) * ispiši * #
