Platinum Barbie

Nesto sto sam ja pokusala uciniti milijardu puta,pocevsi od moje seste godine...
I nikako ,nikako me smrt nije htjela(zbog toga sam jos dublje padala u depresiju misleci "cak me ni smrt ne zeli uzeti k sebi"),svaki moj pokusaj bi zavrsio mojim budjenjem u bolnici,ne razumijem zasto su me ozivljavali ako sam htjela umrijeti.Valjda imam pravo ciniti sa sobom sto me volja.Mozda sebicno ali ako nikoga nije bilo uz mene ne znam koga bih povrijedila.Zrak koji sam udisala??Ne.Hranu koju sam povremeno jela??Ne.

Samoubojstvo je oblik ubojstva-s predumisljajem.Nije to nesto sto ces uciniti kad prvi put o tome razmisljas.Treba vremena da se na to priviknes.I trebaju ti sredstva,prilika i motiv.Uspjesno samoubojstvo zahtijeva dobru organizaciju i bistru glavu,obicno su jedno i drugo nespojivi sa samoubilackim raspolozenjem.
Vazno je razviti odvojenost.Jedan je od nacina da vjezbas zamisljati sebe mrtvog ili kako umires.Ove vjezbe su nuzne za postizanje pristojne distance.Iznad svega stoji motiv.Propast ces bez jakog motiva.

Ja,sam ustvari zeljela ubiti samo dio sebe.Dio koji se zelio ubiti,koji me vukao u raspravu o ubojstvu i ucinio svaki prozor,kuhinjski pribor i stanicu podzemne zeljeznice mjestom uvjezbavanja tragedije.Moja se situacija sastojala u tome da sam patila,a nitko to nije znao ,niti jos uvijek zna.Cak ni meni to nije lako spoznati.I tako samoj sebi stalno ponavljam "ti patis".Jedino tako mogu doprijeti do sebe.Moja glad,moja zedj,moja usamljenost,dosada i strah,sve su to oruzja uperena na mog jedinog neprijatelja-svijet.Svijetu su ona potpuno nevazna,naravno,a mene muce dok u svojoj patnji nalazim morbidno zadovoljstvo jer moja patnja dokazuje moje postojanje.

Za one,koji ce me nazvati ludom ili bolesnom,mogu im reci da se slazem s njima.Ovo nije normalno,iako je to meni svakodnevna pojava i naviknuta sam na to razvila sam i neko objektivno misljenje i mogu reci-da,nije normalno.I ako se netko pita-da,bila sam kod puno,puno psihijatara ali oni su samo rekli kada su culi moje razmisljanje da je moj jedini problem visok intelekt i visok stupanj emocijonalne inteligencije i poslali bi me na testiranje koje je naravno i sluzbeno potvrdilo njihovo profesionalno misljenje.

Sada,u zadnje vrijeme prorijedili su se moji pokusaji samoubojstva jer imam jasnu viziju toga sto zelim postici i dan mog konacnog samoubojstva sam odgodila jer imam neke ljude kojima je zaista stalo do mene.A Sylviji Plath bi rekla,da je jos uvijek tu medju nama,da joj se divim... tako je hrabra...Ugurati glavu u pec!!!wow...

imam jedan video,bas prigodan za ovu temu,podloga je pjesma od evanescence..ne znam koja jer njih bas ne slusam,iako imaju par dobrih pjesama. pozdrav..