EVANESCO 'NESTATI'
Agonija moga zivota,moga postojanja..
I dalje mi prekriva oci,poput barsuna..
nad bezivotnim tijelom.
I trudim se ukrasti svijetu posljednji moj dah..
prije nego dosegnem dno.
Prije nego nestane i zadnja iskra..
u mojim ocima.
I prije nego zadnja iluzija iscezne
I jos jedna bolna suza potekne..
niz moje lice..
Naci cu ispriku za moje postojanje.
Za svaku izgubljenu misao i
nezapisani stih..
I prije nego groblju dodate moj grob,
i prije nego izgubim ovo dostojanstvo
sto mi je ostalo..
naci cu srecu u bolnim uspomenama
koje mi ne mozete oduzeti.
Ali prije nego sto mi otmete moj
posljednji dah..
Naci cu ljubav skrivenu ispod
prasine..
Na starim slikama i pogresnim odlukama.
I prije nego zaspim na jastuku magle..
i prije nego se ugusim u moru isprika..
Naci cu smisao svega ovoga.
|