69s iliti JingJang priče

Je li istina najvažnija stvar na svijetu? Mislim da će se većina složiti da nije, jer ništa nas ne boli tako jako kao istina. Možemo dovijeka živjeti u laži, i ništa nam neće faliti, niti će nam se išta strašno dogoditi u usporedbi sa gorkom istinom.
"Od istina gorkih
draža nam je laž što nas uzvisuje"
Odavno sam odlučio da je istina meni najvažnija stvar na svijetu. Isto tako sam odlučio da neću "svoju istinu" nametati ili čak priopćiti ikome tko je ne zaslužuje. I tako sam ispao ili sadista (jer mučim gorkom istinom one koji su mi draži) ili lažov (jer ne govorim svakome istinu.) I to mi se uvijek događa, i meni i cijelom svijetu, što imaš plemenitiju namjeru to je veća šansa da ćeš ispasti gad. I zato često, kad ne želim nešto slagati (a morao bih) kažem nešto drukčijim rječima, tek tako da budem čiste savjesti, jer duboko vjerujem da ne treba govoriti laž. Treba izmisliti drugi jezik, treba razbiti čašu o pod kako bi odvukao pažnju, bilo šta, ali ne treba lagati. Kad govorim, nepotpunu istinu, ne lažem. Bar se nadam, jer toga se stvarno bojim, da ne postanem patološki lažov, tj. onaj koji više ne zna što je istina. Iz laži proizlazi najveća ljudska negativna osobina. Licemjerje. To je tako rafinirana laž samome sebi, da licemjer jednostavno ne može prihvatiti da je lažov, a mnogi i ne slute koliko su licemjeri, koliko ljube laž.
"Ništa lakše nego sebe slagati .."
Gledam ljude oko sebe. Neću reći da je sve laž, jer bih lagao, vjerojatno. Gledam svoj život, ljude koji su mi nešto govorili, obećavali. Teško prihvaćam to što su me lagali. Govorim sebi da su u to vrijeme kad su govorili, vjerovali da je to istina. Znam, ne ljube svi apsolutnu istinu kao ja, i nemaju svi istu opaku namjeru - meni (meni!) lagati.
Znam, i to me muči, LAŽEM li to ja sebi da mi bude lakše?
Sad mi je lakše.