69s iliti JingJang priče

"Bolje jedno vruće pivo
nego četri ladna.."
Kako postajem stariji to mi vrijeme sve brže ide, leti. Pročitao sam da riječ i o metabolizmu i o objektivnim razlozima subjektivnog proživljavanja takozvanog protoka vremena.
Naime, kaj. Biološki, miševima vrijeme puno brže protiče nego slonovima. Miševi žive par godina (nadam se), slonovi par desetljeće. A insekti par dana. Cijeli život treba proživjeti, tako da se može uspostaviti korelacija između dužine života i broja otkucaja srca. Što brže kucaš, brže živiš (a insekti ni nemaju srce). Zato kad si teen onda ti se događa milijun stvari u sat vremena, ne možeš stajati na miru, nikako. Neka baba ili dida naprotiv mogu mirno satima čekati autobus na stanici i međusobno prepričavati svoje živote. Ovo me uvjek čudilo, pogotovo prepričavanje života, ali vidim da će i meni tako bit. Ok, jesam u ranim tridesetima, ali jednostavno često nemam objašnjenja gdje mi prolaze dani i sati.
Jedino mjeseci sporo prolaze, valjda zato jer očekujem plaću, ali zato godine lete. I kako meni vrijeme leti tako me hvata panika. Imam filing da kad bih dobio loto, i ne morao raditi (za plaću) do kraja života, da ne bi stigao obaviti sve one stvari koji poželim obaviti dok ih nemam vremena obavljati. Samo putovanja, bi li ih stigao obaviti sva koja želim, a tek knjige pročitat .. I tako valjda u toj panici, uhvatim sebe kako režem ljude, imam sve strože kriterije i uopće se ne kajem za potencijalnim prilikama koje nonšalantno odbacim jer "ne prolaze kriterije". I stižemo do nulte tolerancije. Ne toleriram ni jednu manu, kad je riječ o osoboma. Ono što toleriram prihvatim da nije mana. I, naravno, nisam još toliko tup, jednostavno se često zapitam, nisam li malo prestrog? Nije baš da sam pročitao u nekoj knjizi da tako moram postupit, nego mi se kroz moje vlastito iskustvo jednostavno nametnio taj neumljivi stil gaženja svega pred sobom. Pa i mene gaze drugi, ako ćemo pravo. Ali ipak se pitam..
Npr. upoznam curu, dobijem broj, zovem je. Ne odazove se pozivu na kavu jednom zbog .. nekog razloga. Dooobro, alo dooobro razmislim ("treba biti uporan"), nazovem je još jedno. Dogodi se da se ne javi telefon. I pričekam dan-dva. Ako se dogodi da se ne javi - bez obzira koliko mi se sviđa, zatvorim to poglavlje i idem dalje. Prestrogo? Nedovoljno uporno? Ili pak ispravno, u skladu sa problemom letenjem vremena. Nemam ja vremena za igre.. Ili se varam, vrijeme ne postoji?