|
Za Uskrs…Velika nam dijela učini Gospodin
Veselim mu se
kao ona mala djevojčica što pronašla je „ zekino“ gnijezdo obloženo gavezovim cvijećem
i u njemu lakirane cipelice.
Radujem mu se
uvijek iznova, zahvaljujem na uspomenama, trajanju potpisanog ( u dobru i zlu)
Zahvaljujem na blagoslovu.
Svjedočim… Veliki tjedan i Njegovo djelo ozdravljenja.
Veliki tjedan
Utorak.
U bolničkoj sobi leži, zamotane glave, svezan za krevet. Oporavlja se od moždanog udara, hidrocefalusa, treće operacije. Bacaka se, pokušava strgnuti remenja što ga neumoljivo stežu po zapešćima, butinama, člancima. Unezvijereno, molećivim praznim pogledom moli za pomoć, viče… Plačemo.
Srijeda. Nakon posjete u izmaglici od suza beznadno teturam, grabim trčećim koracima prema crkvi na uskršnju ispovijed. Podnošljivo čekanje u par redova do ispovjedaonice. Sabrana koliko mogu biti očistih dušu i sve predajem u Njegove ruke.
Veliki četvrtak. Posjeta, odvezali su ga na kratko, sretno se ceri. Dolazi doktor u sobu, pitam ga pogledom, on kima glavom govoreći da je puno bolje.
Meni se baš ne čini te po izlasku svratih do sestre da ju zamolim, upozorim na njegovo čudno ponašanje. Nova je, na zamjeni i nije upoznata sa situacijom. Izlane se da je on već pokušao danas izaći na sporedni izlaz. Skamenih se, ta do jučer je bulaznio, bio svezan.
Veliki petak. Molim se danonoćno, svesrdno, da je bolje kad ga ugledam. Ulazim u sobu on šeta, ostala dvojica leže i govore da im je popravio antenu na televizoru. Ne mogu vjerovati. Ulazi njegov doktor s osmjehom na licu govoreći da su mu skinuli pelene. Zurim, ne vjerujem. Nakon tri mjeseca u bolnici on nema pelene.
Velika subota. Premorena od priprave za Uskrs hitam mu u posjetu, moram ga okupati, presvući. Pred njegovom sobom namjestih najljepši osmjeh i kucajući ulazim. Krevet pored prozora je prazan. Zaledih se, zurim, gledam pomišljajući na najgore. Njih dva me smiruju i govore da se gospon sam kupao te da se sad brije. Ne mogu vjerovati, bez kucanja, žustro otvaram vrata kupaone. Pred ogledalom stoji poput djeda mraza s pjenom na bradi, smiješi mi se najljepšim osmjehom, oči me gledaju bistro s puno ljubavi... Plačemo.
USKRS
Jedva čekam da ga vidim, smijem biti s njim cijeli dan ako želim.
Kompletan uskršnji doručak, plus kompletan ručak i kolači žurno se voze čak prije podneva sa mnom u bolnicu. Po hodnicima mir i tišina, on na ulazu svoje sobe čeka, kreće mi u susret, spuštam košaru, on me grli, ljubi.
Plačemo od sreće. S vjerom, u nadi, ufanju i ljubavi.
Velika nam dijela učini Gospodin.
|
