51_days
12.10.2005., srijeda
depresija....
|
osjećam se rastrgano i jadno..nekako me sve pogađa,od ptičice koja sjedi na grani dok zima lagano dolazi,od djeteta koje plače,od mene samoga,od moje ljubavi odnosno neostvarenih snova,od snova koje se javljaju u snu kako bi te mučile ipokazale da itekako još vladaju tobom..zašto život uvijek mora imati iznenađenje,kompromis..zašto mi se čini da većina drugih ne treba pristajati na takve kompromise..kamo se god okrenem čini mi se da me čeka opet nacerno lice života i govori mi "polako polako" ima još vremena a vremena nema.. priznajem da sam za većinu stvari sam kriv,gledam se i čini mi se kako sam uspio kao i moj otac u naumu da sve preokrenem na loše..hvala Bogu imam curu koju volim i ona voli mene ali ponekad je to još gore jer gledaš i nju kako se bori i razočarava sa životom..ne govorim tu o stvarima poput nemam novaca za novi monitor ili novi auto ili nove hlače..na žalost ne...gore stvari puno...osjećam se u vertigo elementu koji me okreće sve više prema dnu...a svugdje oko mene nasmijana lica za koja znam da su umjetna... fade out ? fade out how to diasappear completly(i wish) video |