I tako nakon što smo se okrijepili, Joco i Tomica odgledali Formulu 1, odmah smo se dogovarali kamo ćemo večeras. Dogovorili smo se da bi mogli otići na Picokijadu da vidimo kak to izgleda. Jetta nas nije iznevjerila, pa smo se zaputili u Đurđevac na slavnu picokijadu. Ulaskom u grad vidjeli smo mnogo ljudi, svirku uživo i odmah smo se poveselili. Prošetali smo gradom i krenuli u ulicu u kojoj je bilo punoo ljudi. Tamo su štandovi stajali sa svake strane, pivo je teklo u potocima a janjci su se okretali. Bilo je super pogledati kako su se nekada ljudi oblačili (iako je barokna djeva sa mobitelom u ruci pokvarila doživljaj), zabavili smo se. Tako smo se prošetali, i do druge pozornice, ljudi su plesali, i izgledao je življe nego naša Terezijana... Malo smo stali, poslušali muziku, i onda onako usput škicnuli kaj ima u EXIT-u. Kad smo ušli svirala je strana muzika i već smo se poveselili, ali nakon Akona zasvirali su narodnjaci. Joco je pokislog lica izašao van, a za njim i Siniša, Tomica i Andrea. Opet smo bili u nedoumici kamo ćemo, pa smo odlučili da je najbolje doma, pošteno se odmoriti jer sutra je ipak radni dan (iako su Andera i Joco spavali do podne). Putem do kuće smo opet skupa pjevali naše najdraže pjesme u autu i tako smo bezvoljni otišli kući, ali smo se već veselili novom provodu...