Jučer je mojoj mazolini bio 17, rođendan. Proslavili smo to jednostavno uz pizzu i pivo
Ovo je prvi njezin rođendan odkad je samnom i nadam se da sam ju uspio jako usrečiti sa par sitnica koje sam joj kupio. Nažalost nisam nigdje mogao naći poklon koji sam joj stvarno htio kupiti. Prema njezinim reakcijama mislim da sam ju uspio jako usrećiti. Išli smo u Baschieru gdje smo se ubili u pizzi. Ja sam svoju pojeo do kraja no Tina nije mogla svoju. Na kraju smo naručili dva mala piva iz zafrkanije koja su nas baš lijepo opustile. Šteta što ta pizzerija nema krevete da se malo izvalimo. Nažalost morao sam ići u noćnu. Htio sam biti cijeli dan uz nju i na kraju zaspati uz nju i gledati ju dok ne zaspi. Moje slatko malo.

U noćnoj sam imao hrpu posla. Poziv za pozivom ne znam zašto ljudi ne spavaju i šta izvode na netu u 5-6 u jutro. Meni kad crkne net odem spavat i probudim se i sve radi. Da zaboravio sam napomenuti da radim u jednoj telekomunikacijskoj firmi uz studij. U jutro kad sam se vraćao kući imao sam za vidjeti jedan manji sudar na križanju Slavonske i Hrvatske bratske zajednice. Ona katastrofa od regulacije prometa je dovela skoro do prometnog kolapsa jer večina ljudi nije imala pojma za radove na tom djelu ceste. Na tom dijelu se događaju sudari i u normalnim uvjetima, a kamoli ne u ovakvom kolapsu. Na sreću nitko nije stradao koliko sam vidio.

Kad sam krenuo iz noćne kući bio sam toliko umoran da sam ključeve zaboravio. Dođem kod kuće kad ono nema nikog. Stara radi kod tete, a stari na jutarnjoj kavi. No jedva sam ga maknuo od kave da mi donese ključeve. Čim sam ušao u stan uskočio sam u krevet i odspavao par sati. Probudio sam se negdje oko jedan najeo sam se i onda su se vratili starci i došla moja Tina po mene da joj posudim fotić i da me otprati na posao. Evo trenutno dok ovo pišem sam već u noćnoj. Danas sam radio popodnevnu i sad nastavljam noćnu. Težak je život nas studenata al kad pomislim prave muke dolaze već za par tjedana. Već vidim kako ću ponovno vikati muko moja prijeđi na drugoga.


364 DANA DO PUNOLJETNOSTI

kao što ste mogli zaključit jučer mi je bio taj 17. rođendan, ah napokon... baš se nekak osjećam starom, kosti me bole.. ali eto, izdržat ću, sad mi se bar svi dižu u tramvaju... šala mala...

htjela sam reć da sam sad napokon "starija maloljetnica", kako me moj dragi stalno zeza...

kako je prošao rođendan? pa jako dobro, u što nisam niti sumnjala ali eto..

u jutro sam bila u školi, dečko me dočekao nakon nastave ispred škole, otišli na (grrr) instrukcije, i nakon toga.. uživancija... vodio me na pizzu u Baschieru.. ( zapamtio je da bi tamo htjela ići), bili smo do negdje 8 jer je morao na posao... ali svejedno, bilo mi je jaaaako lijepo....
kupio mi je bijelu ružicu, privjesak Diddolinu, hm.. i sad mislim da je limeno to ali, u biti, dva medeka svaki ima jednu polovicu srca, jedan dio ide meni, drugi njemu... sweet.... i da, sexy kocke, dakle, da objasnim, jedan kocka ima naslikane poze, a na drugoj pišu mjesta di bi...hm.. te poze trebale... da... "napraviti"... (sram ga bilo).. i da, svjetle u mraku... luda stvar totalno...

i tako, s frendovima nisam niti slavila, al niti nije bilo u planu...
većina ih je u kazni pa smo rekli da 18. trebamo zato dobro proslavit i zaružit... ali ako, kako je u planu, idemo zajedno na more, onda ćemo dole to nadoknadit... wee...

i tako vam je to bilo jučer...

e da, i šta je još... nešto jako bitno...
dvostruko slavlje... danas je mome Pookyu i meni 9 mjeseci... jube, voljakam te mucho...
vidjeli smo se na kratko i to samo da mi posudi fotić jer je maleno morao na posao... grrr taj posao što ga ljuti...

ali bez brige, proslavit ćemo mi to... itekako i nadoknaditi današnji dan...

kupila sam mu dudu iz fore u paketu, plava ide njemu, žuta meni...
ma luda ja...