SPOMENI SE

Srediti se jednom u ovom neurednom društvu, da, bit će i to ubrzo na mojem dnevnom redu. Napadati i kritizirati odnose među ljudima, stvarima, pa i državama poput naše, prelagano je reći da mi je preko glave, kamo god kreneš ista priča, izmjenjuju se samo nijanse prljavih boja, uglavnom.
E zato i sam davim a gdje drugdje nego na blogu, kad su mjesta popunjena u tom «društvu odabranih» dobro uvježbanih davitelja koji misle da su duhoviti pa čak i smiješni, ugušiše sa svih strana od televizije pa sve do kafića i nikad se ne umaraju ponavljajući iste priče kakvo bi što trebalo biti i što bi to trebalo promijeniti da bi nam svima bilo bolje.
A isključiti sve to od sebe je nemoguće jer se i sam krećem u tom društvu, odvajanje ne dolazi u obzir jer si tada «vidi onog» i uočih što si radim:
- prikradam se nečujno sam sebi da se zaskočim u urnebesnom vrisku – kako bih čuo iznenađeni glas, o pa to si ti, nisam te ni primjetio.