subota, 07.01.2006.
život je nekad siv, nekad žut....
... eto... mrak u sobi, sviraju laganice, vani pada snijeg... sve me na tebe podsjeća... toliko te trebam, a nema te...
svaki dio srca mog govori tvoje ime, vapi za tobom, al, uzalud... tebe nema... sve bi dala da si tu, bar jedan tren da vječnost budeš, da ti pratim trag u beskraju...
... oduzimaš mi smiješak, a isto ga tako i vračaš, izazivaš...
Pismo di li je kraj... ovo more bez dna...
Pa jel to mora baš tolko boljeti? ... ma kakva ljubav, ljubav samo nosi bol, ljubav ljude pretvara u mrtvace... prolazi sve oko mene, ja stojim na mjestu i propadam, i uopče ne tražim izlaz iz depre... e sad i ja znam što znači gledati u daljinu, slike lete pred očima, uspomene vrve... sječanja...
evo baš mi queensi pričaju: previše ljubavi može te ubiti...
... e da si moj... sve bi teklo laganije...
Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
I'm not sleepy and there is no place I'm going to...
al nema do dobre klasike.. Eric Clapton... bad love... bad love...
proklete bile suze.... izdaju me... kad skupim hrabrosti da rečem da mi nije stalo do tebe nimalo, samo kliznu...
ma jebeš to... oču odgovor....
Apokalipso sviraju
crni i znojni anđeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit ću sve što zaželim
