ponedjeljak, 30.05.2005.
zaboraf......
sve što mi preostaje...zaborav... padam... gubim se... rušim sve... al sijećanje na tebe ostaje... vječno... što je vječnost uopče? što da pamtim? tvoj osmjeh, tvoje usne, tvoj glas... ili tvoju blijednu pojavu... ne mrzim te, ne zavrijeđuješ to... ljudi su pokvareni, prljavi, zli, ne želim ih više slušati... želim oglušiti, jer riječi bole... ne želim slušati blijede laži i gledati kako se iznova varam... želim... želim ne željeti...
petak, 27.05.2005.
Crvena Jabuka - Umrijeću nočas od ljepote
Ako ste nekada do smrti voljeli nekog kome niste smjeli reći svoje osjećaje i ako je to sada trenutno slučaj,onda neka vam ova pjesma pomogne!Pustite da je ta osoba čuje,valjda će onda skontati...
...ja te nikada neću upoznati
jer kad budem im'o hrabrosti
blizu nećeš biti ti
kao dim od cigarete
kao tračak svjetlosti
pred očima slike lete
nose miris prošlosti
zbog nje se boluje
hej živote,
umrijeću noćas od ljepote
zaspaću noćas ja zbog nje
da nikad me ne probude
oko usana
čiji miris čuvaš ti
nije lako naći razlog
da o tebi ne mislim
zbog nje se boluje ...
SAVRŠENA PJESMA ZA SAVRŠENU OSOBU
KO DA SLUŠAM NEČIJE RIJEČI...
Crvena Jabuka - To mi radi
Volim te, djevojčice
dok se nebo zatvara
neka vrište naše ulice
neka krene zabava
Bolja budućnost nije htjela
nas da sačeka
priđi bliže da vidim tajnu
koju čuvaš u očima
To mi radi
jer ti možeš da mi radiš sve
to mi radi
jer ja zaljubio sam se
Iza ugla čujem muziku
generacija je cugala
a ja sam noćas sličan urliku
moje je ime teška panika
kad me pališ onda idi
lomi do kraja
priđi bliže da vidim tajnu
koju čuvaš u očima
opet... za njega...4 the last time...
Sjeti li te dah ljeta
i pjesme uz gitaru
kad se djeca ljube
i miriše na travu
još smo broj ovog kraja
gužva nam je poznata
beskrajna zezanja
i partije pokera
sve sam igre odigrao
od kada si otišla
vrh i dno dotakao
na milion načina
pamtim smijeh, tvoje suze
svaka riječ zakletva
niko ne zna kako peče
i ledi dok ne proba
Zapjevaj našu pjesmu
meni i tebi riječi poznate
čekam te na starom mjestu
tamo gdje ljubav počinje
Sjeti li te miris zime
očajan bez snijega januar
kad se magle sive spuste
i svaki dan je umoran
"varaždinsko kišno jutro"
još mi broji korake
kad rijetke ptice i čistače
ulice zagrle
sve sam ceste prošao
od kada si otišla
malo sunca sačuvao
na dnu starog kofera
pamtim smijeh, tvoje suze
svaka riječ zakletva
niko ne zna kako peče
i ledi dok ne proba
Ovom pjesmom stajem na kraj razmišljanjima o tebi, jer žaleći za tobom sama sebe ubijam, bojim se budućnosti jer znam da te neću tako brzo vidjeti... ne mogu više čekati i živjeti za trenutak kad ću te opet vidjeti, osjetiti... hvala ti... ipak... probudio si u meni opet onaj osjećaj da sam živa, jer ako volim živa sam... ne mogu to baš nazvati zaljubljenošću, nije to ni bila ljubav, niti ludilo... al bilo je nešto posebno... hvala ti što si mi pokazao da još mogu otvoriti svoje srce... i učinila sam to... i znam zaboravit ću ove osjećaje i preboljeti te uskoro, prežaliti, i mogu reć da si mi se urezao u sjećanje...
još jednom, za tebe...:
Aerodrom - Otkazani let
Taj teret kome da dam,taj teret podnijet ću sam
Jer tebi nije stalo,nije nimalo do mene
Ti si moj otkazani let,izgubljeni ključ za bolji svijet
Bez tebe sve važno nestaje,bez tebe bol ne prestaje...
Mi isti dijelimo zrak,mi isti nosimo znak
Probao sam srcem svim da zaboravim,srcem svim...
nedjelja, 22.05.2005.
sve je... čudno...
nedugo mi je best frend rekel kak ima nekih pjesama koje su k'o da smo ih sami pisali... eh... ima jedna takva pjesma... stvarno k'o da mi je netko čitao misli... pjesma govori o mojoj situaciji, mojim osjećajima...
on.. on je... ne znam... oni koji bi me poznali nikad ne bi mogli shvatiti o kome govorim... mislim bi, al' bilo i bit će im čudno...on, za koga se nikada ne bi nadali... on krade moje misli... nema te osobe koja ga može zamijeniti... ja ga ne želim imati, jer znam da će doći kraj i da će me boljeti... on nije moj tip, on je, drukčiji a isti, ma jednostavno je sve toliko čudno da je teško za povjerovat, ni sama ne shvaćam... on me zbunjuje... kaj mi je sve jasno on je taj koji mi nesvjesno okrene misli i zbuni me... on je taj koji me boli... imala sam ga, i nije bilo ništa posebno.. no sad kad su nas okolnosti razdvojile, ja ne mogu bez njega... toliko ga želim, toliko patim za njim i bojim se priznat mu to da ga ne otjeram, iako je već daleko... ne znam što da radim... kako naći načina da mu se približim? molim Boga da mi pomogne, da mi pruži odgovor, da riješi tu dilemu u mojoj glavi, najbolje bi možda bilo da ga zaboravim, možda to i mogu, al' nešto u meni ne želi... zašto???
pomislim na njega sto puta na dan, svaki puta u trajanju od pet sekundi, što je još gore nego da konstanto mislim na njega... dok sam ga mogla imati nisam se rudila, jer nisam znala da će doći vrijeme kad više nećemo imati prilike biti zajedno... ne poznajem ga skoro pa nimalo, nisam se trudila doznati nešto više o njemu, bilo mi je bitno ono trenutno, ništa prije ni poslije, i iako ni on mene ne poznaje mene, nekako sam imala osjećaj da me pozna... znate one ljude koje poznajete cijeli život a ne znaju ništa o vama? e on je tako nešto u mojoj glavi...
Crvena Jabuka - Da znaš da me boliš
ispisat ću po nebu riječi za tebe
vjekova mir vraćaš mi ti
smiruješ vode nabujale
moj šapat i krik ćeš pomiriti
pijem ti dah kao lijek
svaku noć, prije no što usnim ja
i taj tren i zauvijek
samo ti, ti si mi u mislima
i kad nisi tu, kraj mene
da znaš da me boliš
i noćas ja ću da te čuvam dok
spavaš
i ljubim tamo gdje najviše voliš
dok sanjaš
hodao sam ja bos po oštrici
kavez samoće život mi gradio
i stalno čekaš lopova da karte
otvori
hiljadu puta dosad me uvalio
ljubim ti oči k'o u bunilu
svaku noć tu boju usnim ja
ti si izvjesnost u ovom ludilu
i jedino sunce što mi sja
efo to je ta pjesma... plačem(iznutra) i pišem ovaj post... plačem za njega... on ovo neće vidjeti, ako i hoće neće znati da je ovo napisano za njega... ne želim mu dati do znanja kako on zapravo djeluje meni, jer znam da ću ostati krivo shvaćena, još je zelen da neke stvari skonta, ispalo bi da sam zaljubljena u njega, iz iskustva znam da će sve biti gore ako priznam... čuvat ću to u sebi, neću mu nikad reći... tko zna dal me se sjeti koji put.. ne želim biti dosadna... ovaj puta ću samo odustati... pokušat nastaviti dalje... ne želim se fakat truditi, radije ću razmišljati "što bi bilo da sam"... al bar neću ni pokvariti...
subota, 07.05.2005.
no name post
Padam i lomim se ko staklo... Želim da si blizu mene, da me ispuniš ljubavlju, da me voliš nočas, a ja ću tebe zauvijek, pogledaj me, učini da se osjećam posebno, nije to zločin niti grijeh... Ovisna sam o tebi, kasno je da se sada odvikavam, budi moja sreća, pod tvojim rukama neka gorim... drž me i ne puštaj.... tvoja sam.... zauvijek....4
petak, 06.05.2005.
...odlazim...
Došao si na ovaj svijet i porušio sve što ti je bilo na putu, nešto si tražio no to nisi mogao naći, naletio si na mene i stao... Što dalje...?
Ja trčim kroz šumu svojih želja i snova, i nema kraja, ne nalazim izlaz, no nešto mi daje nadu, ne znam ni sama što je to... možda i ne želim izaći u realnost, al dok god neka nada postoji ja ću je slijediti... Bojim se posljedica no možda je strah taj koj me drži na životu... Tijelo mi gori od hladnoće, tupa mi bol razara misli, ni sama ne znam što želim, bojim se, bojim...
Što je to što mi neda mira? jednostavno mi troši riječi, misli, djela... Bliži se kraj... treba pokazati ono najbolje, no ne ide, koči me nešto... što me to drži? Što mi to razara i odnosi sreću? Zašto nikada sve ne može bit predivno? Zašto nema savršenstva... da znam... bilo bi predosadno. Ali možda ja to želim, možda se bojim akcije, možda j evrijeme da se lagano umirim lagano čekam taj kobni kraj što razorit će sve, iako vjerujem da će najhrabriji ostati... znači ja ne...odlazim...
Prepusti se meni... odvest ću te na putovanje tvoga života... možda neće biti dugoga vijeka, al će biti vraški dobro... zato iskoristi svaki trenutak... posveti svoje vrijeme meni... ja ću ga pretvoriti u zcijezde koje će obasjati tvoj put ka nebu...
ja sad odlazim... i više me nikada nečeš naći... al uvijek ćeš me osjećati... ponekad ti to neće biti dovoljno i želja da me dotakneš biti če prejaka, no tada učini samo jedno... zažmiri... vidjet ćeš odraz moga lica i sreća će biti veća od želje....4
srijeda, 04.05.2005.
4 someone...
...anđeli stoje na svojim vjekovnim mjestima, pomaknu tek kamen ili zamahnu krilom! ali vi, upravo vi, ta vaša otuđena lica, propuštate nešto što je tako neizmjerno divno...
