Došao si na ovaj svijet i porušio sve što ti je bilo na putu, nešto si tražio no to nisi mogao naći, naletio si na mene i stao... Što dalje...?
Ja trčim kroz šumu svojih želja i snova, i nema kraja, ne nalazim izlaz, no nešto mi daje nadu, ne znam ni sama što je to... možda i ne želim izaći u realnost, al dok god neka nada postoji ja ću je slijediti... Bojim se posljedica no možda je strah taj koj me drži na životu... Tijelo mi gori od hladnoće, tupa mi bol razara misli, ni sama ne znam što želim, bojim se, bojim...
Što je to što mi neda mira? jednostavno mi troši riječi, misli, djela... Bliži se kraj... treba pokazati ono najbolje, no ne ide, koči me nešto... što me to drži? Što mi to razara i odnosi sreću? Zašto nikada sve ne može bit predivno? Zašto nema savršenstva... da znam... bilo bi predosadno. Ali možda ja to želim, možda se bojim akcije, možda j evrijeme da se lagano umirim lagano čekam taj kobni kraj što razorit će sve, iako vjerujem da će najhrabriji ostati... znači ja ne...odlazim...
Prepusti se meni... odvest ću te na putovanje tvoga života... možda neće biti dugoga vijeka, al će biti vraški dobro... zato iskoristi svaki trenutak... posveti svoje vrijeme meni... ja ću ga pretvoriti u zcijezde koje će obasjati tvoj put ka nebu...
ja sad odlazim... i više me nikada nečeš naći... al uvijek ćeš me osjećati... ponekad ti to neće biti dovoljno i želja da me dotakneš biti če prejaka, no tada učini samo jedno... zažmiri... vidjet ćeš odraz moga lica i sreća će biti veća od želje....4
