Ako ću umirati položi svoje usne na moje, pusti neka ti suze kapaju po mom licu, čvrsto mi stisni ruku i umri zajedno sa mnom. Dopusti da te povedem na putovanje tvojih snova gdje cu ti ispuniti svaku želju, otjerati tugu sa praga tvoga srca i dovesti sreću i slobodu u tvoje krilo. Ja ću biti ono što si oduvijek želio, a ti mi za uzvrat obećaj samo jedno: da je tvoja ljubav snažnija od gromadnih stjena u koje udaraju valovi smrti...
Evo... sramotim poeziju nizajući tužne riječi i misli budale kamenoga srca što oklop je davno izgubilo, i misleći samo na sreću, prizivajući bol odlazim u najtamnije odaje svoga uma da pronađem odgovor na samo jedno pitanje: Zašto je vrijeme progutalo svaku šansu za tvojim povratkom? Ni sama ne shvaćam zašto mi te Bog oduzeo... Sada više nema nikoga u blizini da me čuva... Od koga pitaš me... Od tebe i svega tvojega što je nekad bilo moje a sada je izgubljeno....4
